Sve o otkazivanju kolektivnog ugovora u znanosti

Vlada je na sjednici održanoj u četvrtak 12. prosinca odlučila otkazati kolektivne ugovore u obrazovanju i znanosti pa će se tako, nakon sedam mjeseci intenzivnih pregovora, prvi put od njegova ugovaranja 1998. godine, otkazati Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje.

Razlozi i „razlozi“ za otkazivanje kolektivnog ugovora

Kao prvenstveni razlog za otkazivanje ističe se znatno pogoršana gospodarska situacija. Ostali razlozi koje Vlada navodi kao razlog za odluku o otkazivanju su:

• navodno nepristajanje Sindikata na brisanje svih odredbi iz Kolektivnog ugovora koje su već prvenstveno uređene Temeljnim kolektivnim ugovorom,
• navodno odbijanje Sindikata na pristanak o poslovima zaposlenika u znanstveno-nastavnom zvanju,
• navodni izostanak dogovora o veličini nastavnih grupa,
• problem plaćanja troškova, odnosno školarina za poslijediplomske doktorske studije,
• navodni izostanak dogovora o posebnim uvjetima rada.

Svaki od navedenih razloga, izuzev pitanja troškova poslijediplomskih studija, u potpunosti je neistinit. Očito je da je vlast htjela pod svaku cijenu otkazati Kolektivni ugovor pa je tražila razloge. Stvarni razlog je potpuni debakl ekonomske politike, što ima za posljedicu ponovno slabo punjenje proračuna, što Vladu dalje tjera na još jedno rezanje prijeko potrebnih troškova, kao što su primjerice troškovi prijevoza u obrazovnim sustavima i ostali izdaci, poput raznih dodataka na plaće. Na tome očito nastoje postići uštede, pa makar nanijeli teške štete obrazovanju.

U tom smislu moraju otkazati kolektivne ugovore s osnovnim i srednjim školama, a zbog toga onda otkazuju i nama u znanosti, iako su moguće uštede otkazivanjem našeg ugovora neznatne.

Frapantno je to da je Ministarstvo obmanulo Vladu navođenjem niza lažnih razloga za otkazivanjem ugovora. U to se možete uvjeriti usporedbom obrazloženja Zaključka Vlade, koje je Vladi predložilo Ministarstvo, i našeg zadnjeg dopisa o našim stajalištima, koji smo prije toga poslali Ministarstvu.

Jedina dva istinita razloga za spor su pitanje dodatka za doktorat i magisterij, koji mi nismo htjeli ostaviti u neizvjesnosti, i naše odlučno odbijanje da se otvori obaveza asistenata da sami plaćaju školarinu za poslijediplomski studij. Ministarstvo je potpuno nerazumno inzistiralo da se izbaci ta odredba koja štiti asistente od krajnje neprihvatljivih troškova, kako ne bi, po njihovim riječima, morali fakultetima refundirati te školarine. Sumanuto, ali istinito. Na to doista nismo mogli pristati.

Naši napori da pred jednom osionom skupinom na vlasti spasimo Kolektivni ugovor najbolje se vide po nizu naših pristanaka na smanjivanje naših prava. Primjerice, bili smo spremni odustati od naknade za sindikalni rad naših sindikalnih aktivista, na čemu su oni jako inzistirali (potaknuti propagandom Jutarnjeg lista). Međutim, o dosljednosti ovih ljudi na vlasti svjedoči tjedan dana ranije potpisan Kolektivni ugovor za zdravstvo koji omogućava dvostruke naknade za rad sindikalnih povjerenika, jednom kao članova radničkog vijeća, a drugi put kao sindikalnih aktivista. To znači da će povjerenik u zdravstvu moći raditi 12h plaćeno za Sindikat, a naš povjerenik niti jedan sat. Također, u zdravstvu su omogućili zadržavanje istih odredbi koje se nalaze u Temeljnom kolektivnom ugovoru, što nama nisu dopustili. Iako smo mi na kraju na to pristali, oni se služe lažima u obrazloženju Vladi da nismo pristali.

Otkazivanje našeg Kolektivnog ugovora temelje i na obrazloženju o bitno promijenjenim gospodarskim okolnostima, što mi smatramo pogrešnim, pa ćemo to otkazivanje pobijati na sudu. Mi smatramo da od potpisa ugovora do danas nije došlo do bitno promijenjenih okolnosti zbog čega bi ugovor prema klauzuli trebalo otkazati. Pad BDP-a od potpisivanja do danas iznosi oko 2%, što sigurno nije bitno promijenjena gospodarska okolnost koja se u vrijeme potpisivanja nije mogla predvidjeti u okolnostima svjetske gospodarske krize. Ako to druga strana prilikom potpisivanja ugovora 2010. godine nije predvidjela, onda je to njen propust.

Što sve naši članovi mogu izgubiti

Osim neizvjesnosti oko dodatka za doktorat i osim neshvatljive namjere da asistenti plaćaju svoj poslijediplomski studij, Ministarstvo i Vlada zaposlenicima u našem sustavu otkazivanjem ovog Kolektivnog ugovora uskraćuju i druga brojna prava specifična za visoko školstvo i znanost, a koja ne uređuje neki drugi pravni izvor. Tu je i dodatak od 4, 8 i 10% za vjernost službi, dodaci za posebne uvjete rada, odredbe kojima se uređuje rad iznad norme, studijski dopusti, sabbatical, pokriće izrade doktorske radnje, regulacija plaćanja rada za tržište, izostanak kriterija za uvećanje godišnjih odmora. Zaposlenici će ostati i bez regulacije prava kod predaje doktorske radnje, regulacije nastavnog opterećenja, prava na plaćanje ostalih poslova (dežurstva na prijemnim ispitima, izrada satnice) te prava na naknadu za odvojeni život.

Također, u pitanju su i razna prava sindikata. Doduše, neka od tih prava nalaze se u Temeljnom kolektivnom ugovoru, ali njegovim otkazivanjem sasvim je moguće da će nastati pravna praznina u regulaciji sindikalnog rada.

Ne znamo što vlast od svega što smo naveli doista neće plaćati i provoditi, ali znamo da može, ako hoće, sve od toga ne provoditi nakon što je ugovor otkazan. Naravno, tu nije kraj priče jer mi podnosimo tužbu protiv otkazivanja.

Tijek pregovora…

Što se samih pregovora tiče, ponovimo da je najveći kamen spoticanja bio zahtjev Ministarstva da se ukine pravo asistentima na plaćeni poslijediplomski doktorski studij, kao i zahtjev da se briše odredba o dodacima za magisterij i doktorat od 8 i 15%.

Inače, mi smo pristali na brisanje prava na naknadu za rad u sindikalnim vijećima. Nadalje, pristali smo i na smanjenje dodatka za rad u posebnim uvjetima na 10% (za razliku od dosadašnjih 15%) i to samo za zaposlene koji taj rad obavljaju preko 50% radnog vremena. Odrekli smo se i naknade troškova izrade doktorske i magistarske radnje te regulacije poslova zaposlenika u znanstveno-nastavnom zvanju. Na taj način htjeli smo očuvati najvažnija materijalna prava zaposlenih u sustavu.

Tada su nam u Ministarstvu svečano objavili da je sve dogovoreno i da su pregovori završili, a onda je na idućem sastanku Ministarstvo promijenilo priču. Unatoč pristanku ministra, njegov zamjenik nam je rekao da ne žele zadržati postojeću odredbu po kojoj su ustanove dužne financirati troškove poslijediplomskih doktorskih studija asistentima koji obvezu stjecanja doktorata znanosti imaju po zakonu i ugovoru o radu. Konačan rezultat prebacivanja tog troška u iznosu od 10.000 do 60.000 kuna godišnje na same asistente bit će prinudni odlazak mladih kolega iz zemlje ili izlazak iz sustava, što je oboje jednako poražavajuće. Koji mladi asistent može godišnje za školarinu na poslijedipomskom studiju izdvojiti svoju godišnju plaću? Ovakvom politikom će privilegij rada u znanosti i visokom obrazovanju imati samo oni imućnijeg imovinskog stanja. Na to nismo nikako mogli pristati. Po nekim procjenama, stotine suradnika moglo bi biti pogođeno ovom odlukom. Ukupno je dvije tisuće asistenata i novaka u sustavu.

Drugo pitanje od kojeg Sindikat nije mogao odustati bilo je brisanje odredbe o dodatku za magisterij i doktorat od 8 i 15%. Time si otvaraju ventil za ukidanje prava na dodatke za doktorat i magisterij (ako im bude zatrebalo, a s ovom ekonomskom politikom ukidanje tih prava čini se vrlo izvjesnim). Iako se radi o pravu koje trenutno uređuje i Temeljni kolektivni ugovor, ono nipošto nije time zaštićeno jer Vlada, zahvaljujući odredbama Zakona o reprezentativnosti, Temeljni kolektivni ugovor može otkazati i potpisati novi ugovor bez navedenog dodatka, a da pritom ne mora dobiti potpis Sindikata znanosti, već joj je dovoljan potpis samo jednog sindikata čijem članstvu taj dodatak ne treba. Nestvarno, ali istinito. Niti na to nismo nikako mogli pristati.

Tako smo se nakon svega ipak našli u situaciji u kojoj se Kolektivni ugovor otkazuje. Na ovo se nije moglo utjecati jer je Ministarstvo odluku o otkazivanju donijelo i prije održavanja posljednjeg sastanka. Ne dajte da vas zavaraju izjave ministra kako je glavni razlog otkazivanja ugovora pitanje prijevoza. Naš ugovor niti ne uređuje pitanje prijevoza, već je ono za nas uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom. Stoga nedostatak sredstava za njegovu isplatu nikako ne može biti razlog otkazivanja našeg Kolektivnog ugovora, već isključivo posljedica neodgovornog rada Ministarstva.

Diskriminacija vlade u odnosu na obrazovni sustav

Nadalje, pitamo se kako je moguće da se jednima otkazuju kolektivni ugovori pod izlikom teške gospodarske situacije, dok se drugima u istoj toj situaciji odobravaju ugovori koji jamče znatna materijalna prava. Podržavamo ugovaranje povoljnijih prava, ali ne podržavamo nedosljednost Vlade, odnosno diskriminaciju u zajamčenim pravima među pojedinim službama. Ako je gospodarska situacija teška, zašto je onda za neke teža nego za druge?

Kao primjer upada nam u oči prije desetak dana sklopljen kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva. Za razliku od naših pregovora, prilikom sklapanja tog ugovora nije se inzistiralo da se izbacuju odredbe koje istovremeno postoje i u Temeljnom kolektivnom ugovoru. Da su to nama omogućili, mi bismo mogli zaštititi dodatak za doktorat od 8 i 15% te tako i dalje osigurati njegovu daljnju isplatu. Zatim, isti taj kolektivni ugovor sadrži i pravo na pripravnost u iznosu od 3 i 5% osnovne plaće, dodatak za posebne uvjete rada čak do 25%, položajni dodatak do 40%, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje od 10%. Zbroje li se svi ti dodaci, liječniku se osnovna plaća povećava i do 40% mjesečno.

No, nisu zaposlenici u zdravstvu jedini koji uživaju povećana prava. I HEP-ovi zaposlenici temeljem svojeg Kolektivnog ugovora ostvaruju brojna dodatna materijalna prava, poput obveze poslodavca da svim radnicima isplaćuje visoku naknadu za “Dan HEP-a”, da plaća dopunsko zdravstveno osiguranje, uplaćuje poticajna sredstva u dobrovoljni mirovinski fond te nebrojena druga prava o kojima mi možemo samo sanjati. HEP-u ne otkazuju kolektivni ugovor.

Zaključno

Otkazivanjem tri kolektivna ugovora u obrazovanju i znanosti Vlada i Ministarstvo jasno su pokazali da su spremni na „odlučne“ mjere protiv znanosti i visokog obrazovanja, da razvoj zemlje umjesto na ulaganju temelje na osiromašenju naših sektora. Ministar i njegov zamjenik pokazali su da su vjerni sljedbenici neuspješne gospodarske politike i da su u tome spremni rušiti sve pred sobom. Zbog toga nam ne preostaje drugo nego u borbi za naša prava posegnuti za svim sredstvima koja nam stoje na raspolaganju, od pravne bitke na sudu do dopuštenih javnih pritisaka!

U Zagrebu, 14. prosinca 2013.

Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća

Ključne riječi:

kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, MZOS, otkaz, Vlada RH