Zašto nije potpisan Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje

Naši napori da u listopadu potpišemo Kolektivni ugovor nisu uspjeli, jer je vlast ostala dosljedna sebi u marginalizaciji socijalnih pitanja i prava naših ljudi. Smatramo da je važno da svi zaposlenici dobiju točnu i detaljnu informaciju o razlozima zbog kojih nije došlo do potpisivanja.

ZAŠTO NIJE POTPISAN
KOLEKTIVNI UGOVOR ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE

U ovom tekstu informacije se prikazuju od osnovnih i važnijih, koje su namijenjene onima koji nemaju vremena, prema detaljnijim obrazloženjima, za sve one koji žele znati i razumjeti više.   

OSNOVNE INFORMACIJE

NISU HTJELI POTPISATI. Unatoč višekratnim naporima našeg Sindikata Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje nije potpisan iako je gotovo u cijelosti ispregovaran. U ovom tekstu ćemo objasniti kako i zašto ga Vlada nije htjela potpisati iako je to mogla. Njena četverogodišnja opstrukcija sindikata, socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja nastavila se do kraja mandata. Međutim, s obzirom da se najvažnija prava primjenjuju i bez kolektivnog ugovora (doduše, bez pravne sigurnosti što znači da se u slučaju neisplate ne mogu utužiti na sudu) usudili bismo se reći da su štete uslijed nepotpisivanja manje za zaposlenike, a veće za sustav i Državni proračun.

NAŠI NAPORI OKO POTPISIVANJA. Ugovor je Vlada mogla potpisati i kao tehnička Vlada, u listopadu nakon štrajka. Tijekom cijeloga mjeseca listopada višekratno smo slali pisma ministru, imali sastanak s njime, vodili raspravu s njihovim pravnicima i dokazivali da se ispregovarani ugovor može potpisati. O tome vidi dalje u tekstu.

NAJVAŽNIJI ISHODI PREGOVORA! Od najvažnijih stvari treba reći da smo dogovorili očuvanje dodatka za doktorat od 15%, iako je on početkom prošle godine bio upitan, produljenje roka za reizbor uslijed opravdanih razloga, zabranu naplaćivanja troškova doktorskih studija asistentima, podmirenje troškova putovanja i smještaja u vezi s doktorskim studijima. Međutim, ovog puta smo morali pristati na neka smanjenja prava zaposlenika i sindikata, primjerice, dogovorili smo naknade za posebne uvjete rada, koje su nešto manje nego što su bile prije (dosad su bile veće, ali se nisu isplaćivale). Pristali smo i na izbacivanje odredbi iz kolektivnog ugovora o naknadama za rad sindikalnih povjerenika, sve u namjeri da se kolektivni ugovor potpiše, jer je druga strana na tome inzistirala. Ostalo nam je neriješeno uređenje normativa. Obje su se strane dogovorile da, s obzirom na složenost tog problema, normative uredimo aneksom nakon potpisa ugovora, i to nakon što do kraja zajedno promislimo nova rješenja te ih prodiskutiramo s članovima.

VAŽAN REZULTAT ZA MLADE ISTRAŽIVAČE. Tijekom pregovora htjeli smo pomoću kolektivnog ugovora razriješiti niz pitanja važnih za mlade istraživače. Prepoznavši nepravilnosti pri zapošljavanju mladih ljudi koje financira Hrvatska zaklada za znanost, Sindikat je u okviru pregovaračkog procesa  uložio znatne napore da se to promjeni. Uspjeli smo u trostranom angažmanu Sindikat, Ministarstvo i Zaklada izmijeniti uvjete Zakladinog natječaja za asistente. Dosadašnja rješenja natječaja Zaklade bila su nezakonita, na što smo ih mi upozorili. Primjerice, mladi ljudi koji su primljeni putem toga natječaja zapošljavani su kao stručni suradnici na nižem koeficijentu i na dva ugovora o radu po dvije godine. Zahvaljujući našoj pravnoj argumentaciji i seriji održanih sastanaka, dogovoreno je da sadašnji natječaj predvidi jedinstveni ugovor od četiri godine, koji se potpisuje na viši koeficijent koji inače pripada asistentima. Štoviše, uspjeli smo dogovoriti i da će svi postojeći ugovori biti aneksirani u istom smislu kako bi i oni bili zakoniti.

SUDBINA ISPREGOVARANOG UGOVORA. Vjerujemo da rezultat rada pregovaračkih timova koji je trajao više od godinu dana nije bio uzaludan. Vjerujemo i predviđamo da će ga buduća vlast, svejedno koja, prihvatiti i potpisati.

DETALJNIJA OBRAZLOŽENJA – ZA ONE KOJI ŽELE RAZUMJETI VIŠE

UZROCI ODBIJANJA. Postojao je dobar politički motiv da vlast ugovor potpiše. Sindikat je izgubio u štrajku i politički bi im bilo korisno da pred izbore Sindikat potpiše Ugovor s ovom vlasti (pa i u sustavu koji ima tek desetak tisuća birača i u kojem su po njihovom mišljenju plaće visoke). Ne postoji ni jedan racionalni razlog za odbijanje. Nismo osjetili niti da postoji neki revanšizam. Čini se da jedini razlog nepotpisivanja leži u tome što Mrsić štiti dignitet premijera, koji je u štrajku svjesno obmanjivao javnost da ne može ništa potpisati jer navodno ne smije preuzimati nove obaveze. Da ne bi potpisom ovog našeg Ugovora ispalo kako je ipak smio, onda je bolje bilo ništa ne potpisati. Tako je upropašten jednogodišnji napor dva pregovaračka tima, otvorena su vrata za daljnje milijunske štete uslijed sudskih tužbi, sustav je ostao neuređen, samo da bi Milanović ispao dosljedan izgovorenoj neistini. Naš se Ugovor pogotovo mogao potpisati jer nije iziskivao nikakva dodatna financijska sredstva. Ministar Mornar bi ga potpisao, ali mu nije bilo dopušteno. Kolektivni ugovor, prava radnih ljudi i uređenje sustava jednostavno nisu drugima u Vladi zanimljiva pitanja. Imaju važnijih poslova. Takvu vrstu neotesanosti i neosjetljivosti prema interesima tisuća ljudi nikada do sada nismo sreli.

KONSTATACIJA O ODGOVORNOSTI. Tijekom jednogodišnjih pregovora susretali smo se s kontinuiranom opstrukcijom od strane vlasti. Pregovori su prekidani tri puta, dva puta po dva mjeseca zbog zahtjeva iz Ministarstva rada za ustanovljenjem reprezentativnosti našeg Sindikata.  Zadnji put su prekinuti u rujnu zbog otvorenog socijalnog spora, mirenja i štrajka. Nekompetentnost i nerazumijevanje prirode pregovaračkog procesa, diletantsko tumačenje vlastitih zakona koje je pokazalo Mrsićevo ministarstvo pratilo nas je stalno. Ono je postavljalo prepreke procesu, iako konvencije Međunarodne organizacije rada traže da vlast pregovore potiče. Kako je to izgledalo, vidjet ćete u daljnjem tekstu.

ODGOVORNOST MINISTRA. Pregovarači iz Ministarstva znanosti, koji su istovremeno i naši kolege iz sustava, bili su uglavnom zainteresirani za uređenje sustava i s njima smo imali puno konstruktivnih sastanaka. Međutim, oni su također suodgovorni jer nisu bili odlučni u suprotstavljanju besmislicama iz Ministarstva rada, iako su ih prepoznali kao takve. Taj dio ide na dušu ministru Mornaru, koji se nije htio odlučnije u Vladi zauzeti. Razumio je dobro problem, ali nije zauzeo stav i ništa nije poduzeo. Doduše, imao je i on dvije otegotne okolnosti. To su pravnice u Ministarstvu znanosti, kojima radno-pravna materija nije bliska, i pravnog savjetnika s Pravnog fakulteta koji je dosad pokazao antisindikalne sentimente i spremnost na instrumentalizaciju pravnih znanja. Mornar tome nije bio spreman parirati. Sindikat je višekratno predlagao da se pregovori odrade dva ili tri dana u komadu i da tako odjednom završimo proces. Nije prihvaćeno.

PODSJETNIK NA SADRŽAJ KOLEKTIVNOG UGOVORA. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje reguliraju se specifična prava u sustavu znanosti koja nisu ugovorena Temeljnim kolektivnim ugovorom za javne službe ili drugim propisima. Neke odredbe odnose se na sve zaposlenike (primjerice godišnji odmor, sistematski pregledi, dodatak za rad u posebnim i otežanim uvjetima rada…), većina odredbi tiču se regulacije rada u nastavi i znanosti (dodatak za doktorat, sabbatical, naknada za troškove izrade doktorata, produljenje ugovora o radu, normativi i slično). Neke odredbe reguliraju važna proceduralna pitanja i prava (javni natječaj i izuzeci od njega…) a dio odredbi odnosi se na rad i prava sindikata.

MILIJUNSKE ŠTETE ZA DRŽAVNI PRORAČUN. Neshvatljivo je da vlast nije potpisala Kolektivni ugovor jer je to najviše bio njen interes. Naime, bez Ugovora naši članovi imaju pravo na tužbe za posebne uvjete rada. To što nema Kolektivnog ugovora ne znači da ljudi više ne rade pod otežanim uvjetima. Ako rade, imaju pravo i na naknadu. U sudskom postupku sudovima može kriterij za visinu naknade biti samo dosadašnja praksa uspostavljena prema dosadašnjem Kolektivnom ugovoru. To su moguće milijunske štete za Državni proračun iz čega se vidi kolika je neodgovornost vlasti. Postoje još neke mogućnosti za tužbe zato što nema Kolektivnog ugovora.

ŠTETE ZA FUNKCIONIRANJE SUSTAVA. Sustavu trebaju normativi. Normative treba modernizirati, razraditi i precizirati te prilagoditi novim okolnostima. Nadalje, sustavu trebaju jasni kriteriji vezano za javne natječaje, raspodjelu vlastitih prihoda i tome slično. Naš je dojam da se boljitak sustava znanosti i visokog obrazovanja Mrsića ne tiče, Milanovića uopće ne zanima, a ni Mornar se nije polomio. Isto ne bismo mogli reći za ostale članove Pregovaračkog tima Ministarstva (prof. dr. sc. Ružica Beljo-Lučić, prof. dr. sc. Ivan Pejić, prof. dr. sc. Roko Andričević, prof. dr. sc. Slavko Krajcar) koji su jako dobro razumjeli koliko je za sustav to važno.

TIJEK PREGOVORA. Stari Kolektivni ugovor je protuzakonito otkazan krajem 2013. godine jer Sindikat nije pristao na odricanje od dodatka na vjernost službi, tzv. 4, 8 i 10%. Nismo mi mogli svojim potpisom potvrditi drastično umanjenje prava naših starijih članova. Donesen je i Zakon o uskrati prava pomoću kojega su sve odredbe o tom dodatku poništene u svim kolektivnim ugovorima. Odmah smo to dali na Ustavni sud. Čekajući njegovu odluku, započeli smo u srpnju 2014. godine pregovore za novi Ugovor s Ministarstvom i novim ministrom. Od tada su trajali pregovori.

NAŠI NAPORI NAKON ŠTRAJKA. Da bismo u štrajk ušli, morali smo prekinuti pregovore. Nakon što je štrajk završio, ništa nije bilo normalnije nego nastaviti pregovore tamo gdje smo stali uz to da Sindikat po logici stvari odustaje od zahtjeva iz štrajka, jer ih nije uspio nametnuti (uobičajeno u sindikalnom životu svagdje u svijetu). Rečeno nam je da u Mrsićevom Ministarstvu kažu kako prekid pregovora zbog štrajka znači isto što i okončanje pregovora i da zbog toga moramo imenovati nove pregovaračke timove i ponovno provesti postupak ustanovljenja reprezentativnosti za naš sindikat za što zbog izbora nije bilo vremena. Takvog nonsensa nema naravno nigdje, niti u jednoj drugoj državi, niti u jednom zakonu, pa čak ni u katastrofalnom Zakonu o reprezentativnosti. Najgore je što su takav stav zauzeli temeljem „mišljenja“ spomenutog pravnog savjetnika. Koliko su njegova mišljenja ispravna, prosudite iz citata iz našeg pisma ministru. Znamo da je ministar shvatio što se događa, ali vidimo da su pravni savjetnik i pravnice u Ministarstvu jače od ministra.

IZ PISMA MINISTRU. „Niti jedan zakon ne regulira što se događa s pregovorima nakon štrajka, niti jedan ne traži ponovnu uspostavu reprezentativnosti. Radi se o formalnoj pravnoj praznini. Međutim, postoji dugogodišnja domaća i inozemna praksa, postoje konvencije i postoji logika zbivanja u pregovorima i štrajku, koja je svima poznata (a vjerujemo i gospodinu Gotovcu). Iz prethodnog proizlazi: ako postoji volja Vlade RH da potpiše Ugovor, tada u toj pravnoj praznini može postupati kako god ona želi. Apsurdnost tumačenja koje je dao gospodin Gotovac lako je uočiti ako se tom problemu pristupi sa suprotne strane. Pretpostavimo da je tijekom štrajka postignut dogovor o povećanju plaća (primjerice kompromisom) i da to silno odgovara poslodavcu kako bi zaustavio štrajk što prije. Tada poslodavac, primjerice Vlada RH, po Gotovcu, ne bi mogla zaključiti kolektivni ugovor za koji je sindikat štrajkao jer bi sindikat morao proći svu proceduru koju Gotovac sugerira. Dok bi se ta procedura odvijala, štrajk bi morao trajati. To pokazuje kako tumačenje gospodina Gotovca izravno šteti procesu kolektivnog pregovaranja, mirnom rješavanju sporova, kao i interesima državnog proračuna. Naše je mišljenje da to ministar u Vladi RH mora moći razumjeti, sam prosuditi, preuzeti rizik i donijeti odluku.“ Tako smo ministru napisali 19. listopada.

PODMETANJA S REPREZENTATIVNOŠĆU. Stalno spominjemo problem reprezentativnosti koji nas je pratio tijekom cijelih pregovora iako je naš Sindikat valjda jedan od rijetkih koji s time ne bi trebao imati nikakvih problema jer svi znaju da je u sustavu znanosti i visokog obrazovanja samo jedan sindikat neupitno reprezentativan. To pokazuje koliko je taj Mrsićev Zakon o reprezentativnosti jedan neuspješan dokument koji koči kolektivno pregovaranje u zemlji. Već nakon četiri mjeseca od početka pregovora Ministarstvo rada počinje s mrcvarenjem procesa. Traže ponovno ustanovljenje reprezentativnosti za naš Sindikat jer su se sjetili da su u sustavu registrirana dva manja sindikata (koji imaju jako malo članova, jedva da su aktivni i zainteresirani za pregovore). Zbog toga su pregovori bili u prekidu dva mjeseca. Morali smo tražiti predsjednike tih sindikata, za koje nam je teško bilo saznati tko su. Naime, oni su nam trebali dati suglasnost po Zakonu za nastavak pregovora (sic!). Sindikat s 9 tisuća članova mora tražiti suglasnost za pregovore od sindikata s nekoliko desetaka članova. Počeli smo pregovore u srpnju, prije nego što je novi zakon o reprezentativnosti stupio na snagu. U prijelaznim odredbama novoga zakona stoji da Sindikat koji je započeo pregovore po odredbama staroga zakona ne mora ponovno ustanovljavati reprezentativnost. Mišljenje Ministarstva se uopće nije osvrtalo na tu prijelaznu odredbu. Ministar znanosti nije se suprotstavio i nije ušao u sukob s Mrsićem zbog krajnje neutemeljenog pravnog stava. Srećom, potpisali smo sporazum s ova dva manja sindikata i tako nastavili pregovore bez prebrojavanja.

U svibnju mjesecu ponovno isto. U jednoj manjoj podružnici zbog svađe s povjerenikom izlazi osam članova iz našeg sindikata i ulaze u neki drugi industrijski sindikat. Taj drugi sindikat nema nikakvog interesa da u pregovorima sudjeluje. No, opet se Mrsićevo Ministarstvo dva mjeseca dopisuje s Ministarstvom znanosti i analizira novu situaciju tražeći ponovno ustanovljenje naše reprezentativnosti. Treći puta nam otvaraju isti problem nakon štrajka.

USTAVNI SUD KRIVAC ZA ŠTRAJK. Vratimo se na pitanje Ustavnog suda koji je jednom skandaloznom, pristranom i zastrašujuće nekompetentnom presudom odbio zahtjev Sindikata o čemu smo vas već ranije izvijestili (vidi ovdje). Da je Ustavni sud tada pošteno donio odluku u ovom pitanju, ne bi bilo štrajka u prosvjeti, jer bi dodatak za vjernost službi ostao i ne bi nam bilo važno što se dogovara u zdravstvu. Podsjećamo, budući da je u zdravstvu taj dodatak ostao, drugi su sindikati u svojim ugovorima ugradili odredbu da će se taj dodatak primjenjivati i kod njih ako se primjenjuje u zdravstvu. Da se ne bi aktivirala takva odredba drugdje, a da zadovolje sindikate zdravstva, Vlada je zdravstvu dala dodatak za odgovornost umjesto dodatka za vjernost službi. Zdravstvo je nešto dobilo, a drugi su ostali bez ičega. To je bio uzrok štrajka.

ZAKLJUČNI KOMENTAR

Veoma nam je teško plastično prikazati na ovom kratkom prostoru sve teške propuste u radu naših institucija i njihovih predstavnika zaduženih za ova pitanja. Od izostanka volje da se pregovori završe u kratkom roku, od nekompetentnosti stručnih službi oba ministarstva, od nezainteresiranosti u Vladi, od nemoći našeg ministra, od antisindikalnih animoziteta njihovih pravnih savjetnika, od dominacije političkih kriterija nad strukom … To su toliko nevjerojatni propusti da se bojimo kako nam ljudi neće vjerovati da tako naša država i jedan sud mogu funkcionirati, neprincipijelno, nezakonito i neodgovorno. Kada smo Mrsiću rekli da nisu u Ministarstvu uzeli u obzir prijelaznu odredbu oko reprezentativnosti, odgovorio nam je lakonski: tužite nas.

Vaš Sindikat ima veliko iskustvo u svome poslu i valja vjerovati našem znanju, našim stručnim službama i pravnim suradnicima i advokatima koji s nama surađuju dvadesetak godina. Valja nam vjerovati jer vas nikada nismo ničim krivo informirali. Veoma smo se trudili punu godinu dana. Neizmjerno smo tužni da nam država ovako funkcionira.

PREGOVARAČI SINDIKATA. U Pregovaračkom timu Sindikata radili su veoma ozbiljni ljudi, bivši ravnatelji, današnji prorektori i aktualni dobitnici nagrada za znanost. To su vaši kolege, nastavnici, znanstvenici, tajnici…. U nastavku navodimo njihova imena kako biste znali tko je volonterski sudjelovao godinu dana u pregovorima u iskrenoj želji da riješe vaše i naše probleme u sustavu. To su: prof. dr. sc. Igor Radeka (Sveučilište u Zadru), dr. sc. Tvrtko Smital (Institut Ruđer Bošković), dr. sc. Petar Pervan (Institut za fiziku), doc. dr. sc. Vesnica Garašić (Rudarsko-geološko-naftni fakultet), Ivo Šušak (Hrvatski institut za povijest), dr. sc. Darko Orešković (Institut Ruđer Bošković), Vilim Ribić, prof. dr. sc. Zvonimir Šikić (Fakultet strojarstva i brodogradnje), prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga (Veterinarski fakultet), prof. dr. sc. Predrag Marković (Filozofski fakultet u Zagrebu), prof. dr. sc. Višnja Besendorfer (Prirodoslovno-matematički fakultet), Heli-Hajdić Nikolić (Sveučilište u Zagrebu) i drugi. Valja spomenuti svakako i naše pravne snage, Anu Petošić i Tatjanu Jedličko iz Tajništva Sindikata, te iskusnog Krešimira Rožmana (urednika časopisa Radno pravo), kao i našeg makroekonomistu Matiju Kroflina.

U Zagrebu, 2. studenoga 2015. godine

NEZAVISNI SINDIKAT ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA

Ključne riječi:

kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, MZOS