Osvrt na prvu nepravomoćnu presudu u sporovima po Sporazumu o osnovici

Sindikat znanosti je tijekom ove godine podnio prve pilot tužbe u vezi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (Sporazum) odnosno potraživanja njegovih članova na koja sukladno tom Sporazumu imaju pravo za 2016. godinu.

Za sada je Sindikat samo u jednom od pokrenutih predmeta zaprimio prvostupanjsku, nepravomoćnu presudu. Nadležni sud je u zaprimljenoj presudi zauzeo stav kako naš član, tužitelj u tom predmetu nema pravo na isplatu razlike plaće za 2016. godini po osnovici uvećanoj za 6%.

Važno je reći da je na presudu uložena žalba te je predmet sada u daljnjem postupanju na županijskom sudu, a ako bude potrebno, Sindikat će iskoristiti i daljnja raspoloživa pravna sredstava da naši članovi ipak u ovim sporovima uspiju jer smo uvjereni da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku.

Zašto je tužba člana odbijena i u čemu je sud pogriješio?

Sud je donio odluku iz koje proizlazi da se povećanje osnovice odgađa dva puta, ne samo za vrijeme  pada BDP-a, kako je inicijalno ugovoreno, tj. kako proizlazi iz logike situacije i iz volje ugovornih stranaka, već bi rast osnovice bio odgođen i za vrijeme kada BDP raste, što bi bio apsurd koji sindikati nikada ne bi potpisali. 

Osnovna greška suda sastoji se u pogrešnom tumačenju Sporazuma. Naime, prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev jer nije razlikovao ili htio razlikovati  pojmove povrata osnovice (iz članka III. Sporazuma) i  uskladbe osnovice (iz čl. IV.) odnosno mogućnosti odgode njene uskladbe (iz članka VII. st. 1. Sporazuma), što je sve u Sporazumu jasno naznačeno.

Povrat osnovice reguliran je u članku III. Sporazuma i odnosi se na obvezu Vlade da podigne osnovicu za 6%, na 5.415,37 kuna, nakon što BDP dva uzastopna kvartala poraste za više od 2%.  Navedeno je jedini uvjet za povećanje osnovice i on je nastupio u prosincu 2015. godine, s pravom zaposlenika javnih službi na prvu isplatu povećane osnovice u siječnju 2016. godine.

Pojam uskladba osnovice reguliran je u narednom članku IV. Sporazuma i odnosi se na mogućnost daljnjeg rasta osnovice u razdoblju nakon što se vrati osnovica, tj. nakon što nastupi uvjet iz članka III. Sporazuma odnosno osnovica bude povećana na 5.415,37 kuna. Dakle, Sporazum jasno propisuje u jednom poglavlju povrat osnovice koja je ljudima smanjena za 6% još 2009. godine početkom krize, od drugog poglavlja koje ima za cilj usklađivanje plaća u javnim službama s privredom u slučaju da je rast plaća u privredi od 2009. godine bio veći od rasta plaća u javnim službama.

Nadalje, Sporazum kaže da se uskladba osnovice (dakle njen daljnji, a ne inicijalni rast!) sukladno članku VII. stavku 1. Sporazuma odgađa ako bi u nekom od razdoblja (opisanim u čl. III-V[1] Sporazuma) bio zabilježen negativan rast BDP-a.

Slijedom navedene odredbe jasno je da razdoblje u kojem je moguća odgoda uskladbe osnovice počinje teći tek onda kada osnovica inicijalno poraste na  5.415,37 kn, jer to je trenutak kad razdoblje u kojem je moguća daljnja uskladba osnovice započinje. Bez inicijalnog porasta osnovice uopće ne započinje razdoblje u kojem je moguć njen daljnji rast, a sukladno tome ni odgoda tog rasta uslijed pada BDP-a.

Od 4. tromjesečja 2014. godine pa nadalje nije bilo pada BDP-a, već se pozitivan rast BDP-a nastavio kroz 2015. i 2016. godinu. Dakle, u razdoblju nakon 2014. godine nije bilo nikakvih uvjeta za odgodom uskladbe ili bilo kojom drugom odgodom uvećanja osnovice predviđenih Sporazumom.

Izloženo odgovara nespornoj namjeri ugovornih stranaka koja je bila u vrijeme sklapanja Sporazuma, da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. godine tj. na iznos od 5.414,37 kn, njenim daljnjim usklađivanjem postigne ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu indexa od 95:100.

Nažalost, sud je posve izvan stvarnog sadržaja Sporazuma i njegove svrhe pogrešno ocijenio da se odgoda uskladbe propisana člankom VII. stavkom 1. odnosi i na povrat osnovice na razinu na kojoj je ona bila 2009. godine, s tim da se po stavu suda vraćanje osnovice odgađa onoliko kvartala koliko je trajao pad BDP-a od samog potpisivanja Sporazuma. Sukladno takvom stajalištu prvo povećanje osnovice po Sporazumu nastupilo bi u vrijeme kada je Sporazum već istekao te ne bi obvezivalo Vladu RH na isplatu.

Koliko je ovakva interpretacija Sporazuma neutemeljena pokazuje činjenica da bi, prihvatimo li je, ista značila da se povećanje osnovice zapravo dvostruko odgađa: ne samo za vrijeme trajanja pada BDP-a, dakle kada je u državi loše, nego i za vrijeme dok BDP raste.

Dakle, sukladno takvom tumačenju Sporazum bi priječio povećanje plaće javnim službama i u vrijeme kada se u državi događa gospodarski i svaki drugi rast, a što je upravo suprotno cilju Sporazuma kojeg su Vlada i sindikati tim Sporazumom prihvatili kao zajednički cilj: očuvanje razine plaća u javnim službama dok traje kriza, a njihovo kontinuirano povećanje do ciljane cijene rada kada se izađe iz krize.

Nadamo se da će u daljnjim sudskim epilozima koji će nam postati poznati vrlo skoro (već tijekom prosinca ove godine) sudovi biti u stanju prepoznati sljedeće ključne činjenice kao neoborive materijalne i pravne osnove na kojima se zaposlenicima javnih službi mora dosuditi i isplatiti dugovani dio plaće za 2016. godinu:

1. Sporazum je Vlada RH prihvatila i potvrdila u više navrata: kroz potpis njegova teksta 2011. godine, kroz tekst Arbitražne odluke 2011. godine, kroz njegovo Vjerodostojno tumačenje 2012. godine, unošenjem u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama 2012. godine;
2. Vlada RH Sporazum nikad nije pravno ni na bilo koji drugi način osporavala ili dovodila u pitanje, sve dok nije došao na naplatu. Punih pet godina ponašala se kao da je Sporazum nesporno na snazi i regulira pitanje visine osnovice, pa u tom razdoblju nije donosila odluke o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama, a koju bi inače, kad bi smatrala da Sporazum ne postoji i ne regulira visinu osnovice morala redovito donositi svake godine;
3. da je Sporazum valjani kolektivni ugovor koji zaposlenicima javnih službi jamči uvećanje osnovice za 2016. godinu te da su uvjeti za isplatu razlike plaće svakom zaposleniku javnih službi za 2016. godinu nastupili u cijelosti.

Tajništvo Sindikata

[1] Sporazumom o osnovici predviđena su sljedeća razdoblja:

1. Razdoblje iz čl. II. koje teče od sklapanja Izmjena Dodatka Sporazumu do ispunjenja pretpostavaka za povećanje osnovice temeljem čl. III.,
2. Razdoblje iz čl. III. koje teče od povećanja osnovice na iznos od 5.415,37 kn, do sljedeće promjene prema čl. IV. st. 1 do 3,
3. Razdoblje iz čl. IV. st. 1 do 3, koje teče do daljnjeg povećanja osnovice po čl. V.,
4. Razdoblje iz čl. V. koje teče do kraja 2016. godine.

Ključne riječi:

presuda, Sporazum o osnovici, tužbe po Sporazumu