Koji je smisao odricanja?

Do sada smo se itekako odricali i nije bilo učinaka. 7 milijardi kuna naših prava ostavili smo svojoj državi. To je ogroman novac, baš toliko koliko su sve planirane Čačićeve investicije zajedno. Međutim, broj se nezaposlenih nije smanjio, već se stalno povećava. Za koga smo se to odricali od naših prava? Tko je od toga profitirao u zemlji? Radnici očito ne. Četiri godine zemlja ne može izaći iz krize. Četiri godine stagnacije. Upozoravaju nas mnogi da nas s takvom politikom po svemu sudeći čeka čak i DESETLJEĆE STAGNACIJE.

Što znači desetljeće stagnacije za naše živote? Cijena je zastrašujuća. To znači da starijima i dalje ostaju bijedne mirovine, a mlađima izostanak zaposlenja.Ljudi koji sada rade otići će u mirovinu s neizdrživo niskim mirovinama. Tko će njih pomagati, kao što danas mnogi pomažu svoje stare, ako njihova djeca neće imati zaposlenje. Čitave generacije bit će upropaštene, jer mladi ljudi moraju živjeti s roditeljima i odgađaju brak i rađanje. Demografska slika bit će još strašnija. Mladi ljudi sa završenim strukama godinama neće dobiti posao i njihova će znanja umirati. Štete na ljudima bit će nemjerljive i nepovratne.

Tome je GLAVNI UZROK ekonomski model koji inzistira na štednji, koji se bavi visinom javnog duga, inflacijom i deficitom, te smanjenjem i ovako niske javne potrošnje, što sve u Hrvatskoj nije gorući problem, umjesto da se bavi proizvodnjom i stvaranjem novih radnih mjesta. Posljedica je to politike koja u središte stavlja financijske interese inozemnih kreditora, a ne radnog čovjeka i građanina. Za otvaranje novih radnih mjesta potrebno je poticati potrošnju, smanjivati poreze, smanjivati kamate. U Hrvatskoj je sve obrnuto. To nije put izlaska iz krize, već put njenog produbljivanja. Hrvatska nije Grčka. Hrvatska nije niti Španjolska. JAVNA POTROŠNJA je jedna od najnižih u Europi, suprotno lažima iz propagandnih mašinerija. Svako daljnje smanjivanje, a upravo to Vlada najavljuje trogodišnjim planom, vodi u RASTAKANJE SOCIJALNE DRŽAVE. To, ljudi moji, znači smanjivanje prava ljudi, prava građana na liječenje, kvalitetno obrazovanje, na skrb za stare i nemoćne, na pravednu cijenu rada, itd. Sindikati su ostali jedini u obrani tih vrijednosti. Hrvatski narod mora se probuditi i shvatiti da nema nikoga tko to može spriječiti osim njega samoga. Protiv demontiranja socijalne države u svijetu se uz sindikate bore socijaldemokrati – kod nas socijaldemokrati ruše socijalnu državu. Hrvati se moraju probuditi i shvatiti da prosperitet i pravednost u skandinavskim zemljama nije nastala dobrom voljom njihovih elita, već borbom njihovih građana. Red ulice, red štrajka i red pregovora. I tako stotinu godina. Mi smo narod koji je navikao da se drugi bore za njegove probleme.

STROGE MJERE ŠTEDNJE NIGDJE u Europi nisu dale rezultata pune četiri godine, već samo produbljuju krizu i smanjuju proizvodnju. Eurozona je ponovno u recesiji. Nova vlast po običaju za sve krivi prethodnu, što je tek djelomice točno, jer nisu provođene reforme. Ali pored svih propusta bivše vlasti, prepoznajmo da sa strogim mjerama štednje, koje nameće Njemačka, svijet i Europa neće izaći iz krize, barem ne u održivom roku, pa neće niti Hrvatska. Ovakva ekonomska politika možda ima izgleda na dugi niz godina. Možda će kapital izaći iz začahurenosti i krenuti u investicije, možda će naši privatnici postati inventivni i znati pripremiti nove projekte, ali sve će to skupa trajati godinama. Vremena za čekanje imaju imućni, ali ne i 99% građana.Čuli smo od Slavka Linića da u Hrvatskoj NEĆE BITI BOLJE 10 PUNIH GODINA i da se spremimo na odricanja. Zašto je onda on na vlasti ako nije u stanju zemlju izvući iz krize prije i ako u to ne vjeruje?

Hrvatskoj su POTREBNE REFORME koje jačaju učinkovitost javnog sektora, ali ne i stroge mjere štednje koje smanjuju financiranje i kvalitetu javnog sektora, što ne ide na štetu imućnih već na štetu građana, gospodarstva i funkcioniranja same države. Reforme služe građanima, a mjere štednje služe kapitalu. Iako smo znali sve to, iako nismo vjerovali u smislenost daljnjeg odricanja, htjeli smo novoj vlasti izaći u susret, dati priliku i odreći se naknada koje su tražili, ali smo se šokirali kada smo vidjeli njihov odnos prema našem odricanju i pravi smisao odbijanja povrata naših prava. Razotkrili smo da nije u pitanju ima li novaca sada, već je u pozadini dijabolični plan smanjenja ukupne cijene rada u zemlji, što je sve počelo s nakaznom eksploatacijom mladih ljudi koji rade za 1600 kuna. Sve se to radi u ime KONKURENTNOSTI. Njemačka ima najvišu cijenu rada, a Švedska najveću javnu potrošnju i socijalnu državu, a to su najkonkurentnije zemlje u Europi.Izlaza ima. Postoji druga ekonomska politika, koja ne razara društvo, ne uništava živote ljude i ne unosi beznađe u društvo. Često čujemo da smo mala zemlja i da nemamo dovoljno kvalitetnih ljudi za drugačiju politiku. Mali Island, sa 300000 stanovnika odbio je plaćati tuđe dugove, i vodio vlastitu ekonomsku politiku, sasvim suprotno od europskih kalupa. I Dubrovačka republika imala je 10 tisuća stanovnika, a bila je primjer uspješnosti i razuma. Sada se stvara izgled Hrvatske nakon izlaska iz krize.

• Vaša je vizija Hrvatske rastakanje socijalne države. Naša je Hrvatska u jačanju i izgradnji socijalnih prava za sve građane ove zemlje.
• Vaša Hrvatska vodi u društvenu i ekonomsku stagnaciju. Naša Hrvatska hoće brzi izlazak iz krize i pravedno društvo.
• Vaša Hrvatska bit će raj za bogate i jad za obične ljude. Naša Hrvatska traži više jednakosti i pravde, dostojanstva i pristojnog života za sve.
• Vaša Hrvatska smanjuje javnu potrošnju a time i prava građana. Naša Hrvatska traži od javnog sektora veću učinkovitost na korist naroda i gospodarstva.
• Vaša Hrvatska brine o kapitalu i financijama. Naša Hrvatska traži brigu o običnim ljudima i građanima. Oni su svrha postojanja države.
• Vaša Hrvatska bit će zemlja uništenog znanja i velikog razočaranja, zaostala duhovno i kulturno. Naša Hrvatska mora biti zemlja prosvjećenosti i humanih odnosa.
• Vaša Hrvatska vodi mlade ljude u Kanadu i Australiju. Naša Hrvatska traži život ovdje.
• Vaša Hrvatska vodi u vladavinu organiziranog novca, jednako opasnu kao i vladavina organiziranog kriminala.
• Vaša Hrvatska vodi u diktaturu kapitala iza kulise demokratskih procedura. Naša Hrvatska traži demokraciju kao alternativu vladavini kapitala.

Vaša Hrvatska nije ona koju mi želimo i za koju ste dobili mandat.Za razvoj stvarne demokracije borit ćemo se, ako treba i drugačije. ZA PRAVDU, JEDNAKOST I SLOBODU!

Ključne riječi:

govor Vilima Ribića, mjere štednje, prosvjedi, smisao odricanja