Autogol sindikalnih središnjica
U četvrtak na konferenciji za tisak sindikalne središnjice obavijestile su javnost da neće organizirati sindikalni prosvjed za Prvi svibanj.
U četvrtak na konferenciji za tisak sindikalne središnjice obavijestile su javnost da neće organizirati sindikalni prosvjed za Prvi svibanj. Predsjednik naše središnjice, Matice hrvatskih sindikata, gospodin Vilim Ribić nije bio na toj konferenciji i u petak je izrazio nezadovoljstvo nespretnim obrazloženjem.
Gospodin Ribić uputio je čelnicima središnjica pismo iz kojega izdvajamo:
„Priča o iskorištavanju prosvjeda za političke svrhe je nemušto obraz loženje, koje sliči na opravdavanje nekih skrivenih motiva (a kojih zapravo nema). Ne znam tko bi to mogao iskoristiti naš prosvjed za političke svrhe i kako? To je toliko nesuvislo da izaziva opravdanu odbojnost novinara neovisno o njihovoj neopravdanoj apriornoj nesklonosti, a kod nekih i averziji, prema pregovaračkom djelovanju sindikata. Zabili smo si autogol, a da protivnik nije niti bio blizu gola. Zato je to prilična pogreška.“
Mislimo da to središnjicama nije trebalo. Trebalo je reći istinu koja je sasvim jednostavna. Naime, prošle godine stanje u društvu nije bilo ništa bolje nego danas, a opet se na prvosvibanjsku prosvjednu povorku ljudi nisu odazvali. Štoviše, takva povorka bila je i neka vrsta kompromitacije. Poučeni tim iskustvom, a imajući na umu da mnogi ljudi spajaju tjedan uskršnjeg ponedjeljka u vrijeme školskih praznika, sindikalne središnjice su ispravno procijenile da prosvjed neće uspjeti, a s obzirom da ovih dana imaju vidljive rezultate za stolom, kada se to sve skupa zbroji odustalo se od prosvjeda za Prvi svibanj. To naravno ne isključuje prosvjede u razdoblju koji dolaze ovisno o razvoju događaja u procescu socijalnog dijaloga.Dobro je reći da stol ima prioritet nad ulicom, i trebalo je novinarima pokazati zašto je cilj važniji od metode, jer oni to naravno ne žele razlikovati.Po našem mišljenju svaki prosvjed mora imati jasan, konkretan i mjerljiv cilj (kao što su to sindikati javnih službi radili u štrajkovima u borbi za veće plaće). Ako prosvjed nema jasan i konkretan cilj on ljude ne motivira pa ih je teško dobiti na prosvjede protiv općeg stanja. Pogotovo za Prvi svibanj koji u glavama naših ljudi nema prosvjedna obilježja, već ljudi Prvi svibanj doživljavaju kao obiteljski odmor, ležernost, šetnju, grah i slično. Na žalost, to je tako, a zašto je tako, o tome je V. Ribić pisao prošle godine u jednoj od svojih kolumni pod nazivom Grčka i Hrvatska na koju ovdje upućujemo. U takvo opće stanje duha uklapaju se i članovi sindikata Matice koji nisu prethodnih godina sudjelovali u prosvjednim povorkama za Prvi svibanj, pa stoga niti ove godine većina sindikata Matice nije bila spremna na prosvjednu proslavu Prvoga svibnja.Treba li mijenjati takvu tradiciju? Sindikalni čelnici su to pokušavali. Bez volje ljudi teško će u tome uspjeti. Međutim, o tome treba govoriti istinu, a ne se služiti neuvjerljivim obrazloženjima.Prosvjedi branitelja i facebookovaca su potpirili medijske reakcije i zaoštrili retoriku. Prosvjed pedesetak radikala pobudi više pozornosti od predstavljanja učinkovitog modela za rješenje najvećeg problema hrvatskog radništva – neisplate plaće (o tome detalje vidi ovdje). No, to je već jedna druga priča. Ona o medijima.
