Rektor Bjeliš napao prava zaposlenika!

U pismu Ministarstvu rektor Sveučilišta u Zagrebu dovodi u pitanje prava nastavnika, znanstvenika i ostalih zaposlenika iz Kolektivnog ugovora. Naime, rektor Bjeliš bi uskratio pravo Sindikatu da kolektivno pregovara s Vladom. Traži da u pregovorima sudjeluje on i sveučilište. Iz pisma nije jasno s kime i kako, ali je jasno zašto. Zato da bi prava zaposlenika bila što manja. Pri tome se poziva na autonomiju sveučilišta.

Pravo na kolektivno pregovaranje jedno je od najvažnijih prava modernog doba. Putem sindikata zaposlenici pregovaranjem utječu na uvjete svoga rada i života [1] . Rektor, međutim, kolektivni ugovor naziva nemoralnim.

Pročitajte na ovim stranicama odgovor Sindikata, čudno rektorovo pismo, odgovor naše pravne službe, odgovor Ministarstva te na koncu izlaganje Vilima Ribića na Senatu Zagrebačkog sveučilišta (15min).

Rektor želi smanjenje vaših prava iz dva razloga. Prvi je da „zaštiti” ustanove od plaćanja obveza iz kolektivnog ugovora. Kao da su sastavnice privatna poduzeća u vlasništvu naših uprava, a ne sastavni dio javne službe u znanosti financirane iz državnog proračuna. Rektor nije u stanju naći drugi način kako zaštititi vlastite prihode fakulteta nego tako da smanji ili ukine prava zaposlenika i problem prevali na njihova leđa. Umjesto da zajedno s nama kritizira Vladu što ona ne plaća neke obveze na vrijeme, on kritizira kolektivno pregovaranje i Sindikat. Kolika je to besmislica vidi u našem odgovoru.

Drugi razlog: rektor ne može izboriti više sredstava za razvoj znanosti i sveučilišta od Vlade pa bi htio to namaknuti od vaših prava. Tako je svojevremeno uzeo i od studenata uvodeći originalni model školarina. Sjećamo se izjave da „Sindikat uništava znanost previsokom razinom prava” (!?). Prepreka razvoju njemu su vaša prava a ne kaotično, neorganizirano i fragmentirano stanje na sveučilištu. Ako rektor želi više novca za znanstveni rad nije li adresa za to Vlada RH?

Umjesto toga on usmjerava pritisak na radne ljude. Misli da će baš on ispregovarati bolje nego Vlada tako da vama smanji prava pa će više ostati za sveučilište. Sic!

JOŠ JEDNA ZLOUPOTREBA AUTONOMIJE NA VAŠU ŠTETU

U gore opisanoj namjeri rektor se sukladno hrvatskoj tradiciji poziva na visoke principe da sakrije sitne motive. Ovdje zloupotrebljava princip autonomije sveučilišta. Naše pregovaranje na temelju zakona naziva kršenjem autonomije. Sic! Vidi o tome argumentirani odgovor u našem pismu.

Akademske slobode i kolektivno pregovaranje su komplementarna, a ne suprotstavljena prava. Visoka razina prava nastavnika jača autonomiju. Već smo naučili na nakazne interpretacije autonomije. Svojevremeno je autonomija bila izgovor zašto nisu vratili našeg redovnog profesora nakon pravomoćne sudske presude na posao. Ovim pismom rektor je pokazao da je za njega sveučilište autonomno kada su on i uprava autonomni u odnosu na prava nastavnika i znanstvenika. Još jedan hrvatski izum.

Ne zaboravimo! Autonomija ustanova služi akademskim slobodama nastavnika i znanstvenika a ne želji uprava nekih fakulteta da bez polaganja računa raspolažu novcem poreznih obveznika, školarinama ili drugim zaradama na javnome dobru.

Naše pregovaranje o normama u nastavi također je nešto što navodno ugrožava autonomiju sveučilišta. Pri tome ne shvaća da naša norma u nastavi nije fiksna, već tek zaštitna. Ona može biti i manja ako to sveučilištu treba. No, oni naravno žele da ona bude veća kako bi ostvarili veće uštede na troškovima rada. Dakle, zato što ne mogu povećati normu zato se, tvrde, krši autonomija sveučilišta? Autonomija sveučilišta ne pripada njima, već nama nastavnicima. Čiji je Aleksa Bjeliš rektor. Kome on pripada? Nastavnicima izgleda ne.

SENAT NIJE MJESTO ARGUMENTIRANOG DIJALOGA

Rektor se postavio kao najzadrtiji poslodavac iz privatnog biznisa, a u tome ga je podržao Senat (doduše tek oko polovice, a možda i manje jer rektor nije brojao glasove na kraju rasprave). Čini nam se da je druga polovica shvatila o čemu se radi.

STRUČNJAK ZA RAZGRADNJU

Rektorova politika sastoji se od sukoba i sporenja sa svima. Sada je otvorio sukob i sa Sindikatom. Potpuno nepotrebno. Čudimo se da Senat ne preispituje takvu politiku. To ne čine možda zato što dekani prvenstveno brinu brige svojih sredina.

Rektor nema politiku, već nekritički služi interesima nekoliko utjecajnih uprava fakulteta, pri tome odustajući od vlastitih ideja i programa. Ovaj rektor nosi objektivnu odgovornost za komercijalizaciju naših ustanova, za modele školarina, za stanje u kojem je sveučilište fragmentirano i nefunkcionalno kao i za opstrukciju svakih promjena. Sada je ovaj rektor počeo djelovati protiv interesa nastavnika.

Rektor nije bilo tko i zato njegova riječ nije bezazlena. Njegova stajališta nas čude i brinu jer ne znamo njihov utjecaj u ovoj ili budućoj Vladi.

Zagreb, 31. siječnja 2011.

[1] Korpus prava koje smo za vas izborili kolektivnim pregovaranjem izgleda ovako: dodaci za dr. i mr., dodaci 4, 8, i 10% za godine staža u službi, naknada za izradu doktorata i magisterija, zaštita asistenata, mirovanje rokova za izbor u slučaju rodiljnih dopusta, bolesti i drugih opravdanih slučajeva, pravo na dvostruku otpremninu i dvostruki otkazni rok u slučaju otkaza, studijski dopusti, sistematski pregledi, božićnice, regresi, jubilarne nagrade, prijevoz, naknade za terenski rad, razne vrste pomoći, otpremnina u slučaju odlaska u mirovinu, osiguranje od posljedica nesretnog slučaja na radu, pravo na rad sindikata itd, itd.

Ključne riječi:

kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje, rektor, senat sveučilišta