Komentari Sindikata na Zakon o plaćama

U nastavku slijede dijelovi prijedloga Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama s integriranim komentarima Sindikata iza svakog članka na koji se komentar odnosi.

Komentari su izvorno objavljeni na internet stranicama e-savjetovanja.

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje sustav plaća u državnoj službi i javnim službama : načela sustava plaća, vrednovanje radnih mjesta, ocjenjivanje učinkovitosti rada službenika i namještenika, plaća i dodaci na plaću, platna ljestvica i platni razredi, promicanje u plaći temeljem ocjene učinkovitosti rada, nagrađivanje službenika i namještenika za ostvarene radne rezultate, praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama te nadzor nad provedbom ovoga Zakona.

Komentar NSZVO:

Načelno gledajući, Zakon je pod-normiran i ne definira gotovo ništa od pobrojanih stvari. Ključne dijelove novog sustava plaća prepušta podzakonskim aktima što nema opravdanja, stvara nesigurnosti i nepredvidivost kod zaposlenika na koje bi se trebao reflektirati, onemogućava utjecaj javnosti na kreiranje ovako važnog sustava te bi mogao dovesti do problema i neusklađenosti kod izrade samih podzakonskih akata.

Zakon je trebao kao privitak sadržavati matricu novih platnih razreda i koeficijenata te je paralelno s postupkom izrade Zakona trebalo provesti postupak vrednovanja postojećih radnih mjesta i provesti prevođenje istih u novi sustav platnih razreda i koeficijenata. Bez navedenog nije moguće ocijeniti učinak Zakona na buduće plaće.

Zakon reducira broj dodataka te neke značajne dodatke koji čine velik dio plaća u nekim sustavima uopće ne spominje kao dio buduće bruto plaće. Tijekom rada na Zakonu, od strane predlagatelja bilo je komunicirano kreiranje hibridnih koeficijenata koji bi uključivali navedene dodatke, međutim, Zakon navedeno ne spominje.

Članak 2.

(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na službenike i namještenike u državnoj službi i javnim službama.

(2) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na djelatne vojne osobe, zaposlenike u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu, druge zaposlenike izaslane u inozemstvo i na zaposlenike u državnim tijelima osnovanim zakonom kojim se uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.

(3) Na osobe zaposlene na poslovima podrške ministru te u Uredu predsjednika Vlade i Uredu predsjednika Hrvatskoga sabora sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave  primjenjuju se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na vrednovanje radnih mjesta, osnovnu plaću i dodatke na osnovnu plaću.

(4) Na osobe iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o ocjenjivanju, nagrađivanju i promicanju.

Komentar NSZVO:

Zakon  je primjenjiv na zaposlene u državnoj službi i dijelu javnih službi, međutim, neki njegovi dijelovi (primjerice sustav ocjenjivanja i promicanja u plaći temeljem ocjenjivanja), na način na koji su predloženi, nisu primjenjivi za neka radna mjesta u javnim službama, primjerice liječnike, znanstvenike, sveučilište profesore, itd.

Nejasno je zašto se u st. 4. propisuje izuzetak.

Članak 5.

Službenik i namještenik u državnoj službi i javnim službama ima pravo na plaću i nagrade pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom, drugim propisima i kolektivnim ugovorima.

Komentar NSZVO:

Pojam „nagrade“ potrebno je zamijeniti širim pojmom „druga materijalna prava“. Temeljem Pravilnika o porezu na dohodak, poslodavci osim nagrada mogu isplatiti svojim zaposlenicima potpore, naknade, otpremnine, darove, dnevnice i premije, što sve čini ponuđenu formulaciju ograničavajućom.

DODATI ČLANAK NAKON ČLANKA 8.

S obzirom da neke kasnije odredbe ovog Zakona sugeriraju da bi isti mogao dovesti do značajnog pada plaća odmah po usvajanju (čl. 21.), a druge odredbe (čl. 40.) da bi do pada moglo doći od 1.1.2028., smatramo kako je u ovom dijelu Zakona nužno predvidjeti dodatan članak koji bi glasio:

„Načelo neutralnosti Zakona na postojeću razinu plaća

Članak 9.

(1) Plaća službenika i namještenika u javnim i državnim službama ne smije pasti kao posljedica primjene ovog Zakona i podzakonskih akata predviđenih ovim Zakonom.

(2) U slučaju da primjena Zakona i podzakonskih akata dovede do manje razine plaće od one koju je službenik i namještenik ostvarivao u trenutku donošenja Zakona i podzakonskih akata,  isti zadržava pravo na zatečenu razinu plaće, a postepeno usklađivanje elemenata njegove plaće potrebno je predvidjeti podzakonskim aktima koji proizlaze iz ovog Zakona.”

Članak 9.

(1) Radna mjesta u državnoj službi i javnim službama vrednuju se primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta propisanih ovim Zakonom.

(2) Standardna mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta su:

1. a) KOMPETENCIJE:

◊ potrebna razina formalnog obrazovanja za obavljanje poslova određenog radnog mjesta (potreban stupanj obrazovanja)

◊ potrebno radno iskustvo

◊ državni ispit, posebni stručni ispiti, licence, dodatna znanja i vještine potrebne za obavljanje poslova

1. b) SLOŽENOST:

◊ složenost i opseg poslova na radnom mjestu

◊ raznovrsnost poslova i područja rada te brojnost radnih zadataka koji se obavljaju na radnom mjestu

◊ samostalnost u radu

1. c) ODGOVORNOST I UTJECAJ NA DONOŠENJE ODLUKA:

◊ odgovornost i utjecaj na donošenje odluka u državnom tijelu ili javnoj službi

◊ odgovornost za život i zdravlje ljudi

◊ opasnost za vlastiti život i zdravlje u obavljanju posla

1. d) SURADNJA I KOMUNIKACIJA:

◊ suradnja s drugim tijelima i institucijama

◊ komunikacija i rad sa strankama

◊ suradnja unutar državnog tijela ili javne službe

1. e) RUKOVOĐENJE:

◊ rukovođenje ustrojstvenom jedinicom ili državnim tijelom odnosno javnom službom

◊ razine ustrojstvenih jedinica kojima se rukovodi i broj izvršitelja.

(3) Način primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnim tijelima utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

(4) Način primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u javnim službama utvrđuje uredbom Vlada na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad.

(5) Prijedlog uredbe iz stavka 3. i 4. ovoga članka dostavlja se na mišljenje sindikatima. Ako sindikati ne dostave mišljenje u roku od 15 dana, smatra se da su suglasni s prijedlogom.

Komentar NSZVO:

Postupak vrednovanja postojećih radnih mjesta i klasifikaciju istih trebalo je provesti paralelno s procesom izrade Zakona. Bez navedenog nije moguće ocijeniti učinak Zakona na buduće plaće.

S obzirom na relevantnost navedenih uredbi i njihov utjecaj na zaposlene u javnim i državnim službama nakon stavka 4. potrebno je dodati novi stavak koji će glasiti:

„Tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose i tijelo državne uprave nadležno za rad, prilikom kreiranja prijedloga uredbi iz st. 3. i 4. dužna su formirati radne skupine u čiji će rad uključiti po jednog predstavnika svake reprezentativne sindikalne središnjice.“

U st. 5. potrebno je izbaciti drugi dio rečenici koji kaže da ako sindikati ne dostave mišljenje u roku od 15 dana, smatra se da su suglasni s prijedlogom. Sindikati mogu biti u nemogućnosti u tako kratkom roku dostaviti mišljenje, a mogu oko uredbe biti i indiferentni, niti se s istom slagati, niti joj se protiviti. Predlažemo formulirati stavak 5. na sljedeći način:

„Prijedlog uredbe iz stavka 3. i 4. ovog članka dostavlja se na mišljenje sindikatima koji svoje prijedloge i mišljenja mogu dostaviti u roku od 30 dana od dostave uredbe.“

Članak 10.

() Učinkovitost rada službenika i namještenika ocjenjuje se jednom godišnje za prethodnu kalendarsku godinu.

(2) Ocjene učinkovitosti rada su:

◊ izvrstan

◊ naročito uspješan

◊ uspješan

◊ zadovoljava

◊ ne zadovoljava.

(3) Odluku o ocjeni učinkovitosti rada službenika i namještenika donosi čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe odnosno osoba koju on ovlasti.

(4) Službenika koji je čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe ocjenjuje čelnik tijela koje ga je imenovalo na dužnost odnosno osoba koju on za to ovlasti.

(5) Protiv odluke o ocjeni službenik i namještenik može izjaviti prigovor Povjerenstvu za odlučivanje o prigovorima na ocjene u roku od 15 dana od dana dostave odluke o ocjeni. Povjerenstvo odluku o prigovoru na ocjenu dostavlja čelniku tijela i službeniku odnosno namješteniku koji je izjavio prigovor.

(6) Službeniku i namješteniku koji je ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ prestaje služba redovitim otkazom u skladu s općim propisom o radu.

(7) Postupak, kriterije i način ocjenjivanja učinkovitosti rada službenika i namještenika u državnim tijelima propisuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

(8) Postupak, kriterije i način ocjenjivanja učinkovitosti na radu službenika i namještenika u javnim službama propisuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad.

(9) Prijedlog uredbe iz stavka 7. i 8. ovoga članka dostavlja se na mišljenje sindikatima. Ako sindikati ne dostave mišljenje u roku od 15 dana, smatra se da su suglasni s prijedlogom.

(10) Zbog specifičnosti policijskih poslova, ministar unutarnjih poslova, uz kriterije određene na način iz stavka 7. ovoga članka pravilnikom utvrđuje posebne kriterije za ocjenjivanje učinkovitosti rada policijskih službenika.

(11) Zbog specifičnosti poslova pojedinih javnih službi, ministar nadležan za pojedinu javnu službu, uz kriterije određene na način iz stavka 8. ovoga članka pravilnikom utvrđuje posebne kriterije za ocjenjivanje učinkovitosti rada službenika i namještenika u tim javnim službama.

Komentar NSZVO:

Ovakav sustav ocjenjivanja nije u skladu s načinom funkcioniranja nekih sustava u javnim službama. Primjerice, na radna mjesta znanstvenika i sveučilišnih profesora, čiji je karijerni put i napredovanje regulirano drugim propisima ovaj sustav nije primjenjiv.

No, i kod zaposlenika na koje je primjenjiv, a i poželjan jer su njihove karijerne mogućnosti vrlo sužene, otvara se niz vrlo važnih pitanja koja Zakon ostavlja nedefiniranima.

Jedno od ključnih je kako sustav ocjenjivanja učiniti objektivnim, odnosno, kako spriječiti arbitrarnost i samovolju onih koji ocjenjuju? U posebno nezgodnoj poziciji nalaze se zaposlenici koji zbog nekih razloga uđu u sukob s poslodavcem zbog prijavljivanja nepravilnosti u radu, sindikalnog angažmana ili sličnih stvari.

Nužno je da sustav ocjenjivanja bude postavljen na način da i one koji ocjenjuju netko ocjenjuje te da se zna gdje i na kome završava odgovornost za sustav ocjenjivanja, kao i koje su posljedice u slučaju zloupotrebe?

Primjerice, odluku o ocjeni rada službenika i namještenika čelnik ustanove bi trebao donijeti tek nakon pribavljenih prethodnih mišljenja voditelja ustrojbenih jedinica, odnosno neposredno nadređenih zaposlenicima o kojima donosi ocjenu. Istovremeno, ključno je i da voditelja ustrojbenih jedinica ocjenjuju njegovi neposredno podređeni, te da čelnik ustanove ocjenu o njegovom radu donosi temeljem prethodno pribavljenih ocjena neposredno podređenih voditelju ustrojbenih jedinica. Na isti način i čelnika ustanove ocjenjuju voditelji ustrojbenih jedinica te odluku o ocjeni čelnika donosi čelnik tijela koje ga je imenovala uz prethodno pribavljene ocjene voditelja ustrojbenih jedinica. Ocjene neposredno podređenih moraju u svakom slučaju činiti relevantan ponder u ukupnoj ocjeni onoga koga se ocjenjuje, a postupak, kriteriji i način ocjenjivanja moraju biti jasni, transparentni i poznati svim zaposlenicima te što manje podložni arbitrarnim procjenama.

S obzirom na relevantnost navedenih uredbi i njihov utjecaj na zaposlene u javnim i državnim službama nakon stavka 8. potrebno je dodati novi stavak koji će glasiti:

„Tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose i tijelo državne uprave nadležno za rad, prilikom kreiranja prijedloga uredbi iz st. 7. i 8. dužna su formirati radne skupine u čiji će rad uključiti po jednog predstavnika svake reprezentativne sindikalne središnjice.“

U st. 9. potrebno je izbaciti drugi dio rečenice koji kaže da ako sindikati ne dostave mišljenje u roku od 15 dana, smatra se da su suglasni s prijedlogom. Sindikati mogu biti u nemogućnosti u tako kratkom roku dostaviti mišljenje, a mogu oko uredbe biti i indiferentni, niti se s istom slagati, niti joj se protiviti. Predlažemo formulirati stavak 9. na sljedeći način:

„Prijedlog uredbe iz stavka 7. i 8. ovog članka dostavlja se na mišljenje sindikatima koji svoje prijedloge i mišljenja mogu dostaviti u roku od 30 dana od dostave uredbe.“

S obzirom na relevantnost pravilnika iz st. 11. i njegov utjecaj na zaposlene u pojedinim javnim službama nakon tog stavka 11. potrebno je dodati dva nova stavka koji će glasiti:

„Ministar nadležan za pojedinu javnu službu prilikom kreiranja pravilnika za utvrđivanje posebnih kriterija ocjenjivanja u toj javnoj službi dužan je formirati radnu skupinu u čiji će rad uključiti predstavnike reprezentativnih sindikata u toj  javnoj službi.

Prijedlog pravilnika iz stavka 11. ovog članka dostavlja se na mišljenje sindikatima koji svoje prijedloge i mišljenja mogu dostaviti u roku od 30 dana od dostave pravilnika.“

Članak 11.

(a) Povjerenstvo za odlučivanje o prigovorima na ocjene osniva čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe.

(b) U državnom tijelu ili javnoj službi može se osnovati jedno ili više povjerenstava iz stavka 1. ovoga članka.

(c) Povjerenstvo za odlučivanje o prigovorima na ocjene mora imati neparan broj članova, od kojih je jedan član predstavnik sindikata koji djeluje u državnom tijelu ili javnoj službi.

(d) Ako u državnom tijelu ili javnoj službi djeluje više sindikata, u Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka imenovat će se predstavnik sindikata kojeg zajednički predlože svi sindikati. U slučaju da se sindikati ne mogu dogovoriti o zajedničkom predstavniku, predstavnika sindikata imenovat će sindikat koji u državnom tijelu ili javnoj službi ima najveći broj članova.

(5) Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka odlučuje o prigovorima na ocjene u roku od 30 dana od dana dostave prigovora.

(6) Čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe donosi poslovnik o radu povjerenstva za odlučivanje o prigovorima na ocjene.

Komentar NSZVO:

U članku 11. u svezi s člankom 10. stavkom 6. potrebno je predvidjeti da prigovor odgađa izvršenje odluke o ocjeni učinkovitosti rada službenika i namještenika.

Članak 15.

(1) Koeficijenti za obračun plaće radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama utvrđuju se na temelju provedenog vrednovanja radnih mjesta primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta propisanih ovim Zakonom.

(2) Koeficijent za obračun plaće radnog mjesta utvrđuje se u okviru raspona koeficijenata platnog razreda u koje je razvrstano radno mjesto.

(3) Nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u državnim tijelima utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.

(4) Nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u javnim službama utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.

(5) Prijedlog uredbe iz stavka 3. i 4. ovoga članka dostavlja se na mišljenje sindikatima. Ako sindikati ne dostave mišljenje u roku od 15 dana, smatra se da su suglasni s prijedlogom.

Komentar NSZVO:

Postupak vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta trebalo je provesti paralelno s postupkom izrade Zakona, a platni razredi i njihovi rasponi trebali su biti sastavni dio, odnosno prilog Zakona.

S obzirom na relevantnost navedenih uredbi i njihov utjecaj na zaposlene u javnim i državnim službama nakon stavka 3. i 4. potrebno je dodati novi stavak koji će glasiti:

„Tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose i tijelo državne uprave nadležno za rad, prilikom kreiranja prijedloga uredbi iz st. 3. i 4. dužna su formirati radne skupine u čiji će rad uključiti po jednog predstavnika svake reprezentativne sindikalne središnjice.“

U st. 5. potrebno je izbaciti drugi dio rečenice koji kaže da ako sindikati ne dostave mišljenje u roku od 15 dana, smatra se da su suglasni s prijedlogom. Sindikati mogu biti u nemogućnosti u tako kratkom roku dostaviti mišljenje, a mogu oko uredbe biti i indiferentni, niti se s istom slagati, niti joj se protiviti. Predlažemo formulirati stavak 5. na sljedeći način:

„Prijedlog uredbe iz stavka 3. i 4. ovog članka dostavlja se na mišljenje sindikatima koji svoje prijedloge i mišljenja mogu dostaviti u roku od 30 dana od dostave uredbe.“

Članak 18.

(1) Dodaci na osnovnu plaću iz članka 13. ovoga Zakona su:

1. dodatak za radni staž
2. dodatak za učinkovitost rada
3. dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini
4. dodatak za policijsko zvanje
5. dodatak za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada
6. dodatak za rad na programima i projektima
7. dodaci za posebne oblike organizacije rada

(2) Dodatak iz stavka 1. točke 1. ovoga članka obračunava se na osnovnu plaću.

(3) Dodaci iz stavka 1. točke 2.-4. obračunavaju se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za radni staž.

(4) Dodaci iz stavka 1. točke 5.-7. obračunavaju se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za radni staž, ali samo za sate rada odrađene u propisanim uvjetima odnosno oblicima rada.

Komentar NSZVO:

Popisu dodataka treba dodati  „dodatak za deficitarnost radnog mjesta“.

Zbog sve izraženijeg općeg manjka radne snage u zemlji te nekonkurentnosti plaća u javnih i državnih službama plaćama u privredi, a posebno plaćama u zemljama EU-a,  određena radna mjesta u javnim i državnim službama nemoguće je popuniti adekvatnim zaposlenicima. Navedeno dovodi do nedovoljne kvalitete određenih javnih servisa, ugrožava njihovu održivost, a projekcije kretanja radne snage ukazuju kako će manjak ključnih zanimanja potrebnih u javnim i državnim službama u budućnosti biti još i izraženiji. Kako bi se barem u nekoj mjeri navedeni problem ublažio, nužno je da Zakon predvidi ovakav dodatak te adekvatan mehanizam prepoznavanja deficitarnih radnih mjesta i određivanja primjerene visine dodatka. Primjerice, jedna od zadaća Vijeća za praćenje sustava plaća u državnoj i javnim službama mogla bi biti određivanje deficitarnih radnih mjesta, dok bi visinu dodatka za ta radna mjesta bilo primjereno definirati kolektivnim ugovorima.

Članak 21.

(1) Osnovna plaća službenika uvećana za dodatak za radni staž uvećava se za:

◊ 5% ako s lužbenik ima završen sveučilišni specijalistički studij (spec. ili univ. spec.)

◊ 8% ako s lužbenik ima akademski stupanj magistra znanosti

◊ 15% ako s lužbenik ima akademski stupanj doktora znanosti ili doktora umjetnosti.

(2) Službenik ostvaruje pravo na dodatak iz stavka 1. ovoga članka ako završen sveučilišni specijalistički studij, magisterij, odnosno doktorat znanosti ili doktorat umjetnosti nije uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta, ali se odnosi na područje kojim se službenik u okviru poslova svog radnog mjesta bavi.

(3) Odluku o tome ostvaruje li službenik pravo na dodatak iz stavka 1. ovoga članka donosi čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe ili ovlaštena osoba.

(4) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno se isključuju.

Komentar NSZVO:

Ovaj stavak ne propisuje što je sa zaposlenicima kojima je primjerice, doktorat, uvjet za radno mjesto. Stoga je prije stavka 3. nužno dodati još jedan stavak koji glasi:

„Službeniku kojem je doktorat uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta u procesu donošenja uredbe Vlade RH iz čl. 15., st. 4, dodatak za doktorat bit će uključen u koeficijent za obračun plaće.“

Također, ovakvo zakonsko rješenje suprotno je dosadašnjoj praksi u kojoj je država poticala dodatno obrazovanje svojih zaposlenika, pa čak i direktno financirala te važećem Temeljnom kolektivnom ugovoru. Sukladno njemu svi zaposlenici s gore navedenim završenim studijima imali su pravo na dodatke, neovisno da li je ta razina obrazovanja bila nužna za njihovo radno mjesto, jer je država na višu razinu obrazovanja gledala kao na dodatnu vrijednost za društvo.

Predloženo rješenje moglo bi dovesti do momentalnog i značajnog smanjenja plaća za pojedine zaposlenike, a što je na načelnoj razini neprihvatljivo.

Od ovakvog rješenja je potrebno odustati ili Zakon mora predvidjeti prijelazni period u kojem će porast drugih elemenata plaće istisnuti dodatak i osigurati situacija u kojoj nikome zbog uvođenja novog sustava, plaća neće pasti.

Kao i kod sustava ocjenjivanja i ovdje se zbog nepostojanja jasnih kriterija otvara problem zloupotrebe od strane poslodavca za vršenje pritiska na nepodobne ili „nagrađivanje“ podobnih zaposlenika. Sukladno tome, kao i kod ocjenjivanja i ovdje bi Zakon trebao predvidjeti određenu proceduru žalbe te tijelo koje bi rješavalo žalbe na odluke čelnika.

Članak 23.

(1) Službenik i namještenik ostvaruje pravo na dodatak za posebne uvjete rada za vrijeme obavljanja poslova u specifičnim okolnostima koje se javljaju povremeno ili privremeno i od službenika i namještenika zahtijevaju dodatni napor i angažman u odnosu na redovne okolnosti obavljanja poslova radnog mjesta.

(2) Posebni uvjeti rada iz stavka 1. ovoga članka ne predstavljaju stalno obilježje radnog mjesta i nisu vrednovani pri utvrđivanju koeficijenta za obračun plaće određenog radnog mjesta.

(3) Dodatak iz stavka 1. ovoga članka obračunava se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za radni staž, ali samo za sate rada odrađene u posebnim uvjetima rada.

(4) Posebni uvjeti rada iz stavka 1. ovoga članka i visina dodataka u državnoj službi i u javnim službama određuje se kolektivnim ugovorima.

Komentar NSZVO:

Niže definiran dodatak ima svoju svrhu i korisno ga je uvesti, no u ovom slučaju nikako ne može biti riječ o dodatku za posebne uvjete rada. Sukladno tome, potrebno je promijeniti naziv (primjerenije bi bilo nazvati ga „Dodatak za izvanredne radne okolnosti“ ili slično) jer je u praksi ovakva regulacija nespojiva s regulacijom posebnih uvjeta rada u sustavu visokog obrazovanja i znanosti, sustavu zdravstva, a vjerojatno i drugih sustava u kojima su za pojedina radna mjesta posebni uvjeti rada trajno obilježje, a na privremena ili povremena pojava. Ovakva regulacija je posebno opasna imajući na umu čl. 26. st. 2 ovog Zakona koji definira da se prava uređena ovim Zakonom ne mogu  kolektivnim ugovorom urediti na drukčiji način.

S obzirom na specifičnosti unutar javnih i državnih službi metodologiju definiranja radnih mjesta s posebnim uvjetima rada te visine dodatka za posebne uvjete rada nužno je prepustiti isključivo kolektivnom pregovaranju.

Članak 24.

(1) Službenici koji rade na provedbi programa i projekata (članovi projektnog tima) koji se financira iz fondova i programa Europske unije, Norveškog financijskog mehanizma i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti imaju za vrijeme rada na projektu pravo na dodatak na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za radni staž za sate rada na projektu.

(2) Članove projektnog tima imenuje odlukom čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe.

(3) Visinu dodatka i kriterije za stjecanje prava na dodatak iz stavka 1. ovoga članka u državnim tijelima utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.

(4) Visinu dodatka i kriterije za stjecanje prava na dodatak iz stavka 1. ovoga članka u javnim službama utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad.

Komentar NSZVO:

Predviđene uredbe u ovom članku moraju imati na umu načelo „Službenicima i namještenicima isplaćuje se jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti.“ Iz prijedloga Zakona nije razvidno kako će se navedeno načelo ostvariti, već se ovim člankom otvara prostor sumnji da će dvije osobe zaposlene na istim poslovima imati različitu plaću jer jedna osoba te poslove obavlja za potrebe provođenja projekta, dok druga radi isti posao za tekuće poslovanje poslodavca, a što bi kršilo spomenuto načelo.

U javnim službama projektni rad je najznačajniji i najrašireniji u sustavu visokog obrazovanja i znanosti te bi ova odredba u praksi mogla stvoriti brojne probleme u tom sustavu.

Kao i kod ostalih uredbi i ovdje bi trebalo osigurati uključenost sindikata u izradu istih.

Članak 30.

(1) Službenik i namještenik se promiče u plaći stjecanjem prava na dodatak na plaću za učinkovitost rada iz članka 20. ovoga Zakona.

(2) Službenik i namještenik stječe pravo na dodatak na plaću kada temeljem ocjena učinkovitosti rada ostvari potreban broj bodova u skladu s člankom 20. stavkom 7. ovoga Zakona.

(3) Službenik i namještenik koji se premješta, raspoređuje ili napreduje na drugo radno mjesto zadržava ostvareni broj bodova i dodatak na plaću stečen u postupcima ocjenjivanja njegove učinkovitosti rada do trenutka premještaja, rasporeda ili napredovanja na drugo radno mjesto.

(4) Službenik i namještenik koji se premješta, raspoređuje ili napreduje na drugo radno mjesto zadržava broj bodova i dodatak na plaću koji je imao do trenutka premještaja, rasporeda ili napredovanja na drugo radno mjesto neovisno o tome radi li se o premještaju u istom državnom tijelu odnosno javnoj službi ili premještaju u drugo državno tijelo ili javnu službu.

(5) Službenik i namještenik koji se premješta, raspoređuje ili napreduje na radno mjesto razvrstano u viši platni razred ili na radno mjesto unutar istog platnog razreda za koje je određen veći koeficijent za obračun plaće, zadržava broj bodova temeljem ocjene učinkovitosti rada ostvaren do trenutka premještaja, rasporeda ili napredovanja na drugo radno mjesto.

Komentar NSZVO:

Predlažemo da se ovaj članak nadopuni sa stavkom 6. u kojem će se predvidjeti mogućnost zadržavanja stečenih bodova i u slučaju kada službenik i namještenik napusti državnu ili javnu službu, ali se u nekom trenutku odluči ponovno zaposliti u istoj.

Članak 33.

(1) Vijeće za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama prati sustav plaća u državnoj službi i javnim službama, analizira tržišnu konkurentnost plaća u državnoj službi i javnim službama u odnosu na realni sektor, prati financijsku održivost sustava plaća u skladu s fiskalnim okvirom Vlade Republike Hrvatske, prati provedbu načela jednakosti plaća i vrednovanja radnih mjesta u skladu s odredbama ovoga Zakona, daje mišljenja na prijedlog uredbi iz članka 15. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona i preporuke u skladu s ovim Zakonom.

(2) Vijeće predlaže Vladi promjene sustava plaća u državnoj službi i javnim službama, odnosno promjenu platne ljestvice, raspona koeficijenata u platnim razredima, dodataka na plaću utvrđenim ovim Zakonom i druge promjene vezane uz sustav plaća u državnoj službi i javnim službama.

(3) Vlada imenuje predsjednika i članove Vijeća iz reda dužnosnika ili rukovodećih službenika koje imenuje Vlada i to po jednog predstavnika:

1. ureda predsjednika Vlade,
2. tijela državne uprave nadležnog za službenički sustav,
3. tijela državne uprave nadležnog za pravosuđe,
4. tijela državne uprave nadležnog za rad,
5. tijela državne uprave nadležnog za sustav socijalne skrbi
6. tijela državne uprave nadležnog za financije,
7. tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo,
8. tijela državne uprave nadležnog za sustav obrazovanja,
9. tijela državne uprave nadležnog za kulturu,
10. tijela državne uprave nadležnog za unutarnje poslove
11. iz svake reprezentativne sindikalne središnjice.

(4) Vijeće se sastaje na poziv predsjednika Vijeća po potrebi, a najmanje četiri puta godišnje.

(5) Vijeće uređuje način rada poslovnikom.

(6) Stručne i administrativne poslove za potrebe Vijeća obavlja tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose.

Komentar NSZVO:

S obzirom na širok i važan obuhvat poslova Vijeća predlažemo da se isto proširi i s tri vanjska stručnjaka, od kojih jednog predlažu sindikalne središnjice, drugog Vlada, a  trećeg odabiru konsenzusom obje strane.

Zbog stručnih kapaciteta i prirode poslova kojima bi se Vijeće trebalo baviti stručne i administrativne poslove trebalo bi obavljati tijelo državne uprave nadležno za rad.

Članak 40.

(1) Ukoliko se uredbama iz članka 15. stavka 3. i 4. ovoga Zakona utvrdi niži koeficijent za obračun plaće radnog mjesta na kojem je službenik i namještenik zatečen od koeficijenta složenosti poslova utvrđenog prema dotadašnjim propisima, službenik i namještenik ima pravo na povoljniji koeficijent za obračun plaće do 31. prosinca 2027. godine.

(2) Pravo na povoljniji koeficijent ostvaruje službenik i namještenik iz stavka 1. ovoga članka i ako je radnom mjestu na kojem je zatečen promijenjen naziv nakon provedenog postupka vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta prema odredbama ovoga Zakona.

(3) Iznimno od članka 36. stavka 4. ovoga Zakona, čelnik državnog tijela donijet će rješenje o pravu na zadržavanje povoljnijeg koeficijenta za obračun plaće za službenike i namještenike iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Iznimno od od članka 37. stavka 4. ovoga Zakona, čelnik javne službe sklopit će dodatak ugovoru o radu sa službenikom i namještenikom iz stavka 1. ovoga članka, kojim će se utvrditi pravo na zadržavanje povoljnijeg koeficijenta za obračun plaće.

Komentar NSZVO:

Kao i kod članka 21. i ovdje odredba sugerira pad plaća nakon 31.12.2027. Dodatan je problem da u ovom trenutku nije provedeno vrednovanje radnih mjesta i njihova klasifikacija te nije poznato koliko bi ovakvih slučajeva, na kojim radnim mjestima i u kojim sustavima moglo biti, što stvara veliku nepredvidljivost za sve zaposlenike i onemogućava analizu efekata Zakona.

Nadalje, ovaj članak trebao bi govoriti o pravu na stečenu plaću, a ne koeficijent.

Jedan od najveći problema Zakona je da ne razrađuje apsolutno nikakvu proceduru kojom bi se ovakve situacije postepeno rješavale na način da zaposlenicima plaća ne padne, već im raste ili sporije ili stagnira kako bi se s vremenom njihova plaća prilagodila plaći koju trebaju ostvarivati prema novom sustavu plaća. Između dva čitanja nužno je osmisliti takav mehanizam.

Ključne riječi:

javna rasprava, komentari, zakon o plaćama