„Profesore u najviši platni razred“
Dok aktualni ministar Fuchs i njegov državni tajnik javno brane materijalnu degradaciju obrazovanja i znanosti u odnosu na druge dijelove društva, bivši ministri znanosti za vrijeme HDZ-ovih vlada (!) imali su i imaju znatno drukčiji odnos prema tom pitanju
Najavljeni štrajk u obrazovanju i znanosti izaziva niz komentara i osvrta analitičara, javnih osoba, struke, politike i drugih aktera koji dugi niz godina prate ovaj resor. Dok predstavnici resornog ministarstva muku muče da u javnosti obrane neobranjivo i na iole suvisao način opravdaju urušavanje društvene pozicije visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, zanimljivo je usporediti njihove ukopane pozicije sa stavovima bivših ministara znanosti iz prethodnih, također HDZ-ovih vlada.
Za početak ističemo današnju Facebook objavu Blaženke Divjak, redovite profesorice u trajnom izboru na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu i ministrice u Vladi Andreja Plenkovića od lipnja 2017. do srpnja 2020. godine. Citiramo najzanimljivije dijelove njene objave:
…postoje i razlike među sindikatima i njihovim vodstvima, a ja sam imala priliku vidjeti kako funkcioniraju u pregovorima s poslodavcem (kada sam bila ministrica). I tu su razlike velike. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja je pokazivao viziju koja je nadilazila uravnilovku pa je, unatoč burnim raspravama koje smo vodili, bio konstruktivan sugovornik. Najslabiju brigu za kvalitetu rada pokazivao je baš ovaj sindikat koji sad nije u štrajku.
Razloga za štrajk vezano uz plaće u znanosti i obrazovanju ima. Novim sustavom jedinstvenih koeficijenata vlada je poremetila odnose i u nepovoljni položaj stavila sustav znanosti i obrazovanja. Nadalje, dodatnim povišicama drugim sustavima dolijala je ulje na vatru.
Vidim to na svojem primjeru. Kada sam preuzela dužnost ministrice (2017.) išla sam na manju plaću od one koju sam imala kao redovita profesorica u trajnom zvanju na sveučilištu. Danas je plaća ministra 50 % veća od moje plaće.
Asistenti na fakultetu koji bi se trebali regrutirati iz 10 % najboljih studenata imaju najmanje koeficijente u sustavu državnih i javnih službi (2,01) i nema nikakve motivacije da rade na fakultetu, posebno oni koji su ionako deficitarni (npr. matematičari, informatičari).
Ministar ima 3.5 puta veću plaću od asistenta na fakultetu. Pri tome uzmite u obzir da ministar može biti čovjek bez fakulteta ili sa sumnjivom diplomom iz grada poznatog po ćevapima.
Cijeli komentar Blaženke Divjak pročitajte na sljedećem linku:
Divjak: Ministar ima 3.5 puta veću plaću od asistenta na fakultetu – Index.hr
Drugi eklatantan primjer protuteže stavovima ministra Fuchsa tiče se profesora emeritusa s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Branka Jerena. Jeren je u svojoj bogatoj znanstvenoj karijeri bio i rektor Sveučilišta u Zagrebu, a u Vladi Nikice Valentića bio je ministar znanosti i tehnologije od 1993. do 1995. godine. Jeren kao ministar nam je posebno bitan jer je u njegovom mandatu također provedena reforma plaća u javnom sektoru.
U nastavku prenosimo intervju koji je ministar Jeren dao Večernjem listu 1. srpnja 1995., s naslovom: „Profesore u najviši platni razred“. Dio intervjua citiramo u nastavku:
Dodatne argumente u prilog tezi o pozicioniranju profesorskih plaća u odnosu na druge dijelove javnog sektora Jeren je našao i u historijskim podacima o platnom sustavu Jugoslavije iz 1948. godine. Uredba o pridnadležnostima saveznih državnih službenika međuodnose plaća u visokom obrazovanju, zdravstvu i pravosuđu definirala je još tada ovako:
Sudija vrhovnog suda FNRJ: 8000 dinara
Viši zdravstveni savjetnik: 7000 dinara
Vanredni profesor: 7200-8000 dinara
Redovni profesor: 8500 – 9000 dinara
Cijeli tekst tadašnje Uredbe pogledajte OVDJE.
Ključne riječi:
Blaženka Divjak, Branko Jeren, novi koeficijenti, plaće profesora, platni razredi
