Primjedbe na Pravilnik o napredovanju upućene u javnu raspravu

Sindikat znanosti uputio je u javnu raspravu primjedbe na Nacrt Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja od 17. ožujka 2016. Primjedbe su rezultat rasprava na sjednicama Malog i Velikog vijeća Sindikata te održanog okruglog stola o Nacrtu Pravilnika. Cjeloviti tekst možete preuzeti u PDF formatu, a u nastavku vam donosimo njegove najvažnije dijelove:

PRIMJEDBE NEZAVISNOG SINDIKATA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA
NA NACRT PRAVILNIKA O UVJETIMA ZA IZBOR U ZNANSTVENA ZVANJA OD 17. OŽUJKA 2016.

– PRILOG JAVNOJ RASPRAVI –

Temeljem rasprava provedenih na sjednici Velikog vijeća održanoj 22. travnja 2016. godine, Okruglom stolu održanom 9. svibnja 2016. godine te sjednici Malog vijeća održanoj 30. svibnja 2016. godine, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja na Nacrt Pravilnika o izborima u znanstvena zvanja predloženog od strane Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj daje sljedeće primjedbe:

OPĆA OCJENA NACRTA PRAVILNIKA

Nacrt Pravilnika je dokument koji je donesen bez neophodne prethodne analize stanja iz koje bi proizlazila opravdanost i potreba izmjene uvjeta za izbor u znanstvena zvanja. Iz Nacrta se ne mogu jasno razaznati ni ciljevi koji se Pravilnikom žele postići, niti smjer u kojem vodi hrvatsku znanost, odnosno iz njegova sadržaja proizlazi da mu je jedina i osnovna svrha zaoštravanje uvjeta za izbor u znanstvena zvanja. Pri tome vrlo uski krug bibliometrijskih podataka i dalje ostaje najvažniji kriterij vrednovanja znanstvenog rada.

Konstantna smanjenja ulaganja u materijalne uvjete rada znanstvenika te u znanost uopće, ali i činjenica da postoje utemeljene analize koje govore u prilog optimalnoj produktivnosti hrvatskih znanstvenika s obzirom na uvjete financiranja, čine neprihvatljivim predloženo neselektivno zaoštravanje uvjeta za izbor u znanstvena zvanja u većini znanstvenih područja. Istovremeno, ove analize ne daju saznanja da bi podizanje kriterija za izbor u znanstvena zvanja utjecalo na povećanje kvalitete znanstvene djelatnosti. Sindikat smatra neprihvatljivim ulaženje u promjene ovako važnog dokumenta temeljem bilo čijih dojmova, ocjena, izjava ili dvojbenih motiva.

Logika kojom je vođen Nacrt Pravilnika – da će se povećanjem kriterija postići bolji rezultati odnosno da će znanstvenici raditi bolje, a sustav postati jeftiniji – nije ispravna. Naprotiv, proizvoljno zaoštravanje uvjeta predloženo Nacrtom Pravilnika može rezultirati potpuno drugačijim ishodom (fokusom znanstvenika na broj radova, a manje na kvalitetu radova i istraživanja). Naime, znanstvenici u svim znanstvenim područjima i poljima niti mogu niti trebaju objavljivati jednako. Posljedično, oni objavljuju različito po broju, vrsti i kvaliteti radova. U nekim znanstvenim područjima se i sada objavljuje dovoljno, negdje se objavljuje i više od očekivanog, negdje se objavljuje premalo. Neprihvatljivo je stoga bez prethodno provedene analize po znanstvenim područjima i bez jasnih pokazatelja koji bi upućivali na takvu potrebu proizvoljno povećati kriterije u većini znanstvenih područja. U znanosti je potrebno za svako znanstveno područje odrediti optimum, jer sve ono što je niže ili više od optimuma vodi do pada kvalitete. Ako se ide u izmjene Pravilnika, one bi trebale biti koncipirane tako da se u različitim slučajevima ide u različitim smjerovima, odnosno u smjeru kojim se u konkretnom slučaju postiže optimum.

Sukladno predloženom Nacrtu Pravilnika, temelj vrednovanja znanstvenog rada i dalje ostaju bibliometrijski pokazatelji, odnosno kvantitativni kriteriji. I dalje se vrijednost i utjecaj rada razmatra prvenstveno kroz pokazatelj primjeren časopisu (usprkos postojanju brojnih drugih, pri tome vrlo jednostavnih i besplatnih metoda i alata koji s različitih aspekata odražavaju vrijednost znanstvenog rada). Navedeno pokazuje da prilikom izrade Nacrta Pravilnika nisu razmatrani alternativni modeli vrednovanja znanstvenog rada. Upravo takve alternativne modele u novije vrijeme razvijaju pojedine zemlje u kojima su prepoznate slabosti vrednovanja znanosti samo na temelju mjerljivih pokazatelja, a slijedom čega od njih i odustaju. Naime, sve je jasnije da Hrvatska trenutno nema model koji može vjerodostojno vrednovati sveobuhvatni (i kvantitativni i kvalitativni aspekt) rada znanstvenika, a predloženi Nacrt Pravilnika ne sadrži ni jedno novo rješenje koje bi predstavljalo začetke takvog prijeko potrebnog modela. U tom smislu, čini se da ne postoji prava alternativa onome što u znanosti zovemo peer review, a što umjesto nacionalnih kriterija za napredovanje podrazumijeva uspostavu kvalitetnog peer review sustava na razini svake institucije, s ciljem vrednovanja produktivnosti znanstvenika na temelju definiranih kriterija o relevantnosti ocjenjivanih radova. Spomenuto treba razmatrati u svjetlu činjenice da ustanove same mogu bolje procijeniti specifičnosti unutar i među znanstvenim područjima kojima se bave njihovi znanstvenici i stoga kvalitetnije prilagoditi uvjete tim specifičnostima.

Možemo se složiti da u ovom trenutku hrvatska znanost treba dodatan, novi iskorak u kvaliteti. Ali za učiniti taj iskorak potrebno je po našoj ocjeni prethodno osigurati četiri temeljne pretpostavke:

1. optimalna ulaganja u znanost;
2. implementaciju potpunih programskih ugovora s institucijama baziranim na lump sum modelu;
3. omogućavanje čelnicima institucija temeljem spomenutog peer review sustava da sami odlučuju o politici zapošljavanja;
4. uspostavu sustava vrednovanja institucija prema učincima koje njihovi zaposlenici ostvaruju, a što je izravna motivacija čelnicima da odgovorno koriste autonomiju koju im daje cjeloviti programski ugovor.

Međutim, ako nemamo te preduvjete i u ovom trenutku ih nismo u stanju uvesti, tada se kao alternativa pojavljuju minimalni nacionalni kriteriji za odabir u znanstvena zvanja. Dakle opcija je ili ići prema novom sustavu ili se odlučiti za postojeći (za koji znamo da je loš), te ga učiniti minimalno lošim. Ali tada, a vodeći računa o činjenici odvojenosti izbora u znanstvena zvanja od izbora i zapošljavanja na radna mjesta u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, postupak izbora u znanstvena zvanja trebao bi biti reguliran pravilnikom koji će taj postupak zaista, prije svega, svesti na formalno utvrđivanje ispunjenja prethodno jasno propisanih i nedvosmisleno definiranih uvjeta za izbor.

U tom smislu, a s obzirom na to da osim zaoštravanja uvjeta za izbor u zvanja za većinu znanstvenih područja predloženi Nacrt Pravilnika ne donosi nikakvih bitnih novosti niti rješenja za izazovni problem koncipiranja adekvatnog sustava ocjenjivanja znanstvene izvrsnosti te uzimajući u obzir da se prema našoj ocjeni radi o tehnički loše koncipiranom i nekonzistentnom tekstu, Pravilnik nije moguće podržati niti kao poboljšanje postojećeg stanja. Suprotno, čini nam se da svojom nedosljednošću otvara brojna pitanja zbog kojih bi vrlo lako mogao postati predmet ustavnosudskih i drugih postupaka.

Zaključno, možemo reći da Nacrt Pravilnika ima nepravedan pristup prema zaposlenicima koji svoje plaće ostvaruju radom u sustavu znanstvenog istraživanja. Naime, njihove se plaće ne povećavaju paralelno s povećanjem kriterija, već naprotiv, plaće su se proteklih godina smanjile. Također, paradoksalno, predloženim Pravilnikom se obaveze znanstvenika ne smanjuju, već se povećavaju u okolnostima znatno pogoršanih materijalnih uvjeta za rad istraživača i to bez ikakvog analitičkog utemeljenja. Ne možemo se oteti dojmu da se potreba za tako osjetljivim promjenama u smislu povećanih opterećenja procjenjuje odokativnom metodom. Doista, otvara se pitanje: tko to radi, s kojom namjerom i na temelju kojih uvida?

Sindikat oštro upozorava da se odluke u javnim poslovima ne smiju donositi birokratski i nedomišljeno, a osobito se to ne smije činiti u odnosu na odluke koje se tiču kvalitetnog upravljanja ljudskim potencijalima.

NAJSPORNIJI DIJELOVI NACRTA PRAVILNIKA

Najvećim slabostima predloženog Nacrta Pravilnika smatramo:

• nedefiniranost ciljeva koji se Pravilnikom žele postići,
• neselektivno uvećanje uvjeta za napredovanje u gotovo svim područjima, osim poljima ekonomija i pravo (kojima se kriteriji ne uvećavaju),
• nedovoljna definiranost osnovnih pojmova i njihova terminološka i sadržajna neujednačenost po znanstvenim područjima,
• uspostavljanje broja znanstvenih radova kao de facto jedinog kriterija valorizacije znanstvenog rada znanstvenika i bibliometrijskih podataka kao glavnih odrednica kvalitete objavljenih radova;
• povratno djelovanje Pravilnika u pojedinim slučajevima,
• obvezivanje znanstvenika u društvenom i humanističkom području na objavljivanje radova na hrvatskom jeziku,
• mogućnost da se u pojedinim područjima, osim znanstvenih radova vrednuju i stručno-znanstveni i popularno-znanstveni radovi, a što je u suprotnosti s općom odredbom Pravilnika kojom je utvrđeno da stručno povjerenstvo odlučuje na temelju pristupnikovih znanstvenih radova,
• odredba o brojanju autorskih araka teksta u dijelu o humanističkom području kao kriterij znanstvene izvrsnosti,
• automatsko određivanje vrijednosti rada u pojedinim područjima (svrstavanjem na a1 listu domaćih publikacija bez navođenja kriterija za određivanje takvih lista) samim time što je rad objavljen u pojedinom domaćem časopisu koji je izjednačen s međunarodnim publikacijama, a unatoč tomu što te časopise ne odlikuju dovoljna selektivnost niti međunarodni peer review postupak i što to dugoročno šteti znanstvenom sustavu u smislu znanstvene kompetitivnosti,
• nejasno definiranje ovlasti i zadataka stručnog povjerenstva u provedbi postupka izbora u znanstvena zvanja, itd.

Ključne riječi:

javna rasprava, pravilnik o napredovanju u znanosti, primjedbe