Za rast proizvodnje nisu zaslužni Marić i Dalić, već Lalovac, turizam i nafta

Priopćenje za javnost

Već nekoliko dana premijer Plenković uporno hvali svoju Vladu, a u njoj posebno ministra Marića i ministricu Dalić, za „izvrsno odrađeni posao“ u pogledu smanjenja deficita i javnog duga što će omogućiti Hrvatskoj da izađe iz procedure prekomjernog deficita.

Ne radi se o tome da li je netko izvrsno odradio posao, već da li je uopće odradio taj posao za kojega ga se hvali. Naime, javni dug je smanjen zato što je došlo da rasta proizvodnje a ne zato što su Plenkovićevi ministri povukli posebno odgovorne, stručne ili hrabre poteze, kako se to sugerira između redaka.

Kada se govori o visini javnog duga onda se uvijek govori o udjelu u BDP-u. Tako Maastrichtski kriteriji govore o dopuštenom javnom dugu od 60% BDP-a, pri čemu postotak govori o visini udjela duga u BDP-u. Drugim riječima, nije bitno da li sam dug raste ili pada već je bitno da je rast proizvodnje veći od rasta javnog duga.

U RH visina javnog duga je ostala manje-više ista, ali je njegov udio u BDP-u smanjen zbog rasta proizvodnje. Dakle, nije pitanje jesu li Marić i Dalić zaslužni za smanjenje javnog duga, već je pitanje jesu li zaslužni za rast proizvodnje koja je omogućila smanjenje udjela javnog duga. Doprinos dvojca Marić-Dalić rastu proizvodnje identičan je učinku povećanog broja roda na dimnjacima na povećani broj novorođene djece.

Istina je, međutim, sljedeća: rast proizvodnje posljedica je rasta neto primanja stanovništva nakon povećanja poreznih olakšica i smanjenja zaduženja građana u “švicarcima”, a sve zahvaljujući Lalovcu, i to nakon pune tri godine pada BDP zbog teških promašaja u režiji Milanovića i Linića. Javnost zna da je na rast proizvodnje utjecala još i povećana potražnja iz EU, turizam i pad cijena nafte. Za ništa od toga svega nije zaslužan dvojac Marić-Dalić.

Kad je riječ o deficitu on je smanjen isto tako zahvaljujući rastu proizvodnje i povećanom punjenju državnog proračuna, što je rezultiralo i povećanim prihodima i rashodima Državnog proračuna.

Ostaje dilema, ili to sve Plenković ne razumije, pa mu Marić i Dalić tuđe zasluge serviraju kao svoje ili namjerno štiti reprezentativni dvojac krupnog i financijskog kapitala koji odražava suštinu i domete njegove politike.

Inače, smanjenje javnog duga i deficita uslijedilo je zahvaljujući makroekonomskoj  politici potpuno suprotnoj od one koju inače zagovaraju gđa Dalić i gospodin Marić.

I na koncu, medijska produkcija hijerarhije prioriteta stvara od kreditnog rejtinga, procedure prekomjernog deficita i javnog duga najvažnije sadržaje i ciljeve hrvatskog ekonomsko-socijalnog života, a ne masovno iseljavanje i smanjenje demografskog potencijala naroda. Potonje nisu brige europske birokracije, ali je neshvatljivo da nisu niti okupacija domaće politike i javnosti. Ti problemi ne rješavaju se brigom o prekomjernom deficitu, već ih je ta opsesivna briga kroz skoro cijelo jedno desetljeće i stvorila.

Vilim Ribić,
predsjednik Matice hrvatskih sindikata

Ključne riječi:

Andrej Plenković, deficit i javni dug, Martina Dalić, rast proizvodnje, Zdravko Marić