Saslušanje na Kaznenom sudu u Ankari

13 siječnja 2014., u zgradi Vrhovnog suda u Ankari održano je saslušanje 29 kolega iz turskog sindikata obrazovanja Egitim-Sen i Federacije sindikata zaposlenih u javnom sektoru Turske (KESK). U ime NSZVO-a saslušanju je prisustvovao prof. dr. sc. Šandor Dembitz.

Na zahtjev sindikata Egitim-Sen i federacije KESK, 22 predstavnika europskih sindikata sačinjavalo je delegaciju sudskih promatrača u Ankari. Međunarodni predstavnici sindikata stigli su iz Francuske, Škotske, Engleske, Danske, Švedske, Grčke, Austrije, Hrvatske, Slovenije, Cipra, Gruzije i Njemačke.

Bunt protiv zakona 4+4+4

U pozadini saslušanja su optužnice protiv petstotinjak kolega koji su sudjelovali u prosvjedu organiziranom od strane Egitim-Sena i KESK-a u 2012. Prosvjed je bio usmjeren protiv uvođenja tzv. „4+4+4 zakona“, kojim se fundamentalno mijenja regulacija turskog školstva. Prije uvođenja novog zakona upis u osnovnu školu bio je predviđen sa 76 mjeseci starosti (6 godina), nakon stupanja zakona na snagu taj je prag spušten na 60 mjeseci, a obavezno školovanje mora započeti najkasnije sa 64. mjesecom života. Učenici bi već nakon završetka prvog četverogodišnjeg ciklusa školovanja trebali odabrati svoj strukovni smjer, a zatim pohađati sljedeće četiri godine nastave. Obvezno školovanje prestaje u dobi od 13 godina. Egitim-Sen zastupa stajalište da Turska na ovaj način ne ispunjava svoju obrazovnu dužnost, a naši kolege nikako nisu mogli shvatiti kako zakonodavac smatra da je moguće odabrati strukovni smjer s navršenih 9 godina života.

Optužbe za poticanje nasilja

Zakon je po hitnom postupku prošao parlamentarno saslušanje u samo nekoliko tjedana, bez konzultacija s bilo kojim sindikatom ili sindikalnom središnjicom. Iz tog razloga je Egitim-Sem u suradnji s KESK-om odlučio održati prosvjed ispred zgrade parlamenta u Ankari. Prosvjed je raspršila turska policija uz velik broj uhićenja. Kaznena saslušanja zbog „poticanja na nasilje“ pokrenuta su protiv 500 kolega, pri čemu su optuženici podijeljeni u tri grupe, prema „težini“ počinjenog zločina. Kolege čije je saslušanje održano 13. siječnja pripadaju grupi koja je, prema nadležnim vlastima, počinila najteže zločine, jer su organizirali prosvjed i pozivali ljude da mu se pridruže.

U sudnici

Nakon kratkog informiranja, međunarodna sindikalna delegacija je ušla u zgradu suda te po prolasku uobičajene sigurnosne kontrole primljena u sudnicu. Odmah po ulasku u sudnicu iznenađenje: cijela prostorija bila je ispunjena kartotečnim ormarima označenim ručno ispisanim A4 listovima. Očigledno se radilo o prostoriji koja inače služi kao arhiva za dokumente. Sama sučeva klupa bila je oko tri metra viša od poda, pa su optuženici bili primorani gledati uvis prema sucu. Na početku saslušanja optuženici su individualno prozvani imenom i prezimenom, a zatim je sudac lijenim tonom pročitao djela za koja se tereti svatko od optuženih. Nakon što se sudac požalio zbog nemira i buke na početku saslušanja, jedan od prisutnih odvjetnika ga je obavijestio kako je u dvorani prisutna međunarodna delegacija, te kako je buka rezultat simultanog prevođenja, što je sud uvažio.

Sindikalci negirali optužbe

Na veliko čuđenje svih promatrača, umjesto da u ime svojih klijenata govore odvjetnici, sami su optuženici iznosili svoja viđenja cijelog postupka, s time da se njihove izjave nisu referirale na pitanje o počinjenom zločinu, već su iskoristili prostor da iznesu svoje osobne motive za sudjelovanje u prosvjedu i konzumaciju svojih demokratskih prava, uključujući pravo na demonstracije. Tijekom višesatnog saslušanja, državni tužitelj koji je sjedio tik do suca nekoliko je puta zadrijemao, a u pauzama je lijeno listao dokumente. Stekao se dojam kako se uopće nije radilo o temeljnom kaznenom postupku, već da ste prebačeni u neki sasvim nestvaran svijet.

Predstojeća kazna dugotrajnog zatvora

Nažalost, svi promatrači su ubrzo vraćeni u surovu stvarnost kad su tijekom saslušanja optuženici na pitanje o kazni – svi međunarodni promatrači pretpostavljali su kako se radi o novčanim kaznama – odgovarali kako očekuju kaznu zatvora između tri i pet godina. Ostaje otvorena mogućnost da će zbog prisutnosti međunarodne delegacije izrečene kazne biti kraće nego da posjete nije bilo. Ono što pogoršava situaciju jest da gotovo sve kolege već imaju kriminalne dosjee zbog sličnih „statutarnih povreda“, tj. organiziranja prosvjeda, demonstracija i slično, zbog čega očekuju da će biti primorani odslužiti puno trajanje potencijalne zatvorske kazne, bez mogućnosti probacije.

Zahvalnost za međunarodnu solidarnost

Tijekom sastanka, kao i za vrijeme večere, turski kolege izrazili su duboku zahvalnost za iskazanu međunarodnu solidarnost. Opetovano su naglašavali važnost međunarodne podrške, posebno u situaciji u kojoj se gaze osnovna sindikalna prava. Stoga međunarodni sudionici smatraju kako je apsolutno potrebno ovo i svako sljedeće suđenje popratiti posjetima i protestnim akcijama, kako bi se turskom pravosuđu ukazalo na to da se ustavni principi moraju bezuvjetno primjenjivati.

Tekst: Volker Busch, Tülay Altun, GEW

Hrvatski prijevod i prilagodba: Robert Brozd

Njemački izvornik dostupan je na Internetu: http://www.gew.de/Anhoerung_vor_dem_Strafgericht_in_Ankara.html

Ključne riječi:

Egitim-Sen, KESK, prosvjedi, Šandor Dembitz, saslušanje, suđenje, Turska