Propisani uvjeti Rektorskog zbora ne jamče kvalitetu nastavnog procesa

Niti nakon provedene javne rasprave nisu poznati ciljevi i razlozi donošenja Odluke, kao ni podatak je li nova Odluka utemeljena na racionalnim metodama analize i utvrđivanja postojećeg stanja te propisivanju uvjeta u skladu s dugoročnim obvezujućim opredjeljenjima sadržanim u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Cijeli tekst nove Odluke dostupan je na internet stranicama Narodnih novina.

Osvrt na Odluku Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 122/2017)  

I UVOD

Na temelju odredbe članka 105. stavka 4. podstavka 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 123/03., 198/03., 105/04., 2/07. – Oduka USRH 174/04., 46/07., 45/09., 63/11., 94/13. i 139/13., Odluke USHRH 101/14. i Odluka USHRH 60/15; dalje: ZZDVO), Rektorski zbor je uz suglasnost Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (dalje: NVZVOTR) donio Odluku o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja, koja je objavljena 8. prosinca 2017. g. u Narodnim novinama broj 122/2017; (dalje: Odluka). Odluka je stupila na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, odnosno 16. prosinca 2017. g.

Uvodno treba konstatirati kako je u pogledu Nacrta Odluke proveden postupak javnog savjetovanja u kojem je zaprimljeno 1334 komentara/primjedbi na prijedlog Nacrta Odluke, što samo po sebi govori puno o (ne)kvaliteti Nacrta Odluke. Vrlo veliki broj primjedbi je i prihvaćen (četvrtina teksta – svi uvjeti D su brisani). Dakle, Odluka je u bitnom izmijenjena. Iako su neka poboljšanja u odnosu na Nacrt Odluke učinjena, još uvijek ostaje niz problematičnih odredaba i jedan opći dojam da Rektorski zbor nema jasnu percepciju o tome što bi uvjeti Rektorskog zbora u sustavu visokog obrazovanja trebali predstavljati, odnosno čemu služe. Propisani uvjeti su daleko od toga da jamče kontinuiranu kvalitetu nastavnog procesa i stručnog rada na visokim učilištima, odnosno da sustavno, cjelovito i neprijeporno definiraju najvažnije standarde u pogledu obrazovnog, nastavnog i stručnog rada nastavnika na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj.

II (NE)OPRAVDANOST PROMJENA UVJETA REKTORSKOG ZBORA I USKLAĐENOST SA STRATEGIJOM

Niti nakon provedene javne rasprave nisu poznati ciljevi i razlozi donošenja Odluke, kao ni podatak je li nova Odluka utemeljena na racionalnim metodama analize i utvrđivanja postojećeg stanja te propisivanju uvjeta u skladu s dugoročnim obvezujućim opredjeljenjima sadržanim u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije.

Cjelokupno javno obrazovanje od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je 2014. godine donio Sabor Republike Hrvatske (NN 124/2014) obvezujući je dokument za sva tijela koja na bilo koji način sudjeluju u kreiranju sustava obrazovanja. Strategija sadrži dugoročno promišljanje o mjestu obrazovanja i znanosti u društvu, identificira ključne probleme cjelokupnog obrazovnog sustava, definira ciljeve koje je potrebno postići, mjere za postizanje ciljeva, nadležna tijela za njihovo donošenje i provedbu te ne ostavlja prostor arbitrarnom uređivanju tog područja sukladno bilo čijim preferencijama ili interesima.

Strategija određuje nekoliko ključnih zadaća u pogledu visokog obrazovanja i znanosti i na brojnim mjestima predviđa Rektorski zbor kao nositelja izvršenja tih zadaća. Jedan od alata koji Rektorskom zboru u tom smislu stoji na raspolaganju jest definiranje uvjeta za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti nastavnika. Rektorski zbor je odlučio aktivirati taj alat, ali ne u smjeru zacrtanom Strategijom.

Najočitiji argument posljednje navedenom jest evidentna činjenica da se sadržaj kriterija koji se zaista odnosi na nastavni i stručni rad, u odnosu na do sada važeće, zapravo nije promijenio. Od zaposlenika se ne traži da mijenjaju nešto bitno u kvaliteti i načinu svoga rada, nego samo da rade kvantitativno više. Rezultat se ne procjenjuje s aspekta kvalitete, nego prvenstveno kvantitete. Tako se ne postavlja pitanje kakva je kvaliteta ili značaj izdane knjige, mentoriranog diplomskog rada ili mentorirane doktorske disertacije, nego koliko ih je. Količina nastave propisana kao uvjet za izbor u znanstveno-nastavna zvanja je ispod svake razine, kao da se ne radi o znanstveno-nastavnom radnom mjestu na kojem polovina angažmana nastavnika otpada na različite oblike nastave. Nema nikakvog mehanizma provjere kvalitete nastavnog rada, a trajni profesionalni razvoj nastavnika u formi obveznih seminara, radionica i sl. koji bi poboljšao njihove nastavne kompetencije se ni ne spominje. Dakle, izmjena u Uvjetima zadržava status quo, sustav stagnira i propada jer se u njemu odgađaju bitne, potrebne i korisne promjene zacrtane Strategijom.

III NAZIV ODLUKE – PREKORAČENJE OVLAŠTENJA REKTORSKOG ZBORA

Odluka Rektorskog zbora u pogledu koje je provedeno savjetovanje nosi naziv „Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora ili reizbora u znanstveno-nastavna zvanja“. Nakon provedenog savjetovanja naziv dokumenta je promijenjen u „Odluka o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i znanstveno-stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja“.

Dakle, u postupku savjetovanja shvaćeno je da Rektorski zbor sukladno ZZDVO-u nema ovlasti propisivati uvjete za reizbor na radna mjesta, jer ih po ZZDVO-u propisuje NVZVOTR pa je iz naslova pojam reizbora izbačen, te se uvjeti rektorskog zbora sada pravilno odnose samo na izbor u znanstveno-nastavna zvanja odnosno na radna mjesta.

Međutim, u naslov je sada uveden problematičan izraz „znanstveno-stručne“ djelatnosti.

Zašto problematičan? Zato što ZZDVO (članak 105. stavak 4.) ovlašćuje Rektorski zbor propisati nužne uvjete za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna zvanja odnosno radna mjesta. Dakle, ZZDVO ne ovlašćuje Rektorski zbor ocjenjivati znanstveno-stručnu djelatnost, a koja se u teoriji razlikuje od stručne djelatnosti. Na drugoj strani, Rektorski zbor time posljedično interferira u nadležnost NVZVOTR-a.

Glavno obilježje stručne djelatnosti odnosno stručnih radova jest da nemaju znanstvenih doprinosa. Stručno djelo ne sadrži nove, originalne znanstvene spoznaje, znanstvene rezultate, teorije već se u njemu obrađuje već poznato i opisano. Izrada stručnog djela ima za temeljnu zadaću prikupljanje, interpretiranje već poznatih znanstvenih spoznaja, činjenica, informacija, odnosa i teorija i ostvarenje rezultata koji se mogu iskoristiti. Stručna djela možemo klasificirati na: stručni članak, stručni prikaz, elaborat, ekspertizu, stručni izvještaj, mišljenje, recenziju, vodiče, referentne publikacije i ostala stručna djela. Znanstveno-stručna djela su: udžbenici, enciklopedije, leksikoni, praktikumi, rječnici, zbornici radova, bibliografije, priručnici, ljetopisi, časopisi, pa čak i književna djela[1].

Ono što je osobito važno u tom smislu naglasiti jest da se pojedina znanstveno-stručna djela, ovisno o znanstvenom području u kojem se pristupnik bira u znanstveno zvanje, već vrednuju temeljem Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja kojeg donosi NVZVOTR, a znamo da je izbor u znanstvena zvanja preduvjet izboru u znanstveno-nastavna zvanja i radna mjesta. Dakle, ovime dolazi do preklapanja ovlasti Rektorskog zbora i NVZVOTR-a u pogledu propisivanja uvjeta za izbor koji se odnosi na znanstveni rad pristupnika, čime se u postupku izbora u znanstvena zvanja odnosno u znanstveno-nastavna zvanja i na radna mjesta, dvostruko ispituje postojanje i dvostruko vrednuje jedan te isti uvjet.

Primjerice, to se nesporno odnosi na: Kriterije A koji se odnose na nastavni doprinos: uvjet objavljivanja znanstvenog rada u koautorstvu (uvjet 2.); usavršavanje u znanstvenom području u znanstvenim institucijama (uvjet 3.); uvjet objavljivanja znanstvene knjige (uvjet 4.) i drugi slični uvjeti iz kriterija A koji se odnose na nastavni doprinos. Nadalje, to su i uvjeti iz kriterija B znanstveno-stručnog doprinosa – prezentacija radova na međunarodnim znanstvenim skupovima (uvjet 1.); pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu (uvjet 2.; op.a. što bi zapravo trebao biti kriterij ocjene nastavne djelatnosti!); sudjelovanje u realizaciji znanstveno-istraživačkih projekata (uvjet 3. i 4.; op.a. što je nesporno čisti znanstveni rad), recenzija projekata i slično.

Podsjetimo, Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 27/2017) u članku 2. stavku 2. propisuje da o ispunjenju uvjeta za izbor u znanstvena zvanja stručno povjerenstvo i matični odbor odlučuju na temelju pristupnikovih znanstvenih radova te podataka iz njegova podneska koji se odnose naročito na pozvana predavanja i prezentacije na međunarodnim skupovima, citiranost radova, sudjelovanje na seminarima na inozemnim znanstvenim institucijama, voditeljstvo domaćih i međunarodnih projekata, voditeljstvo pojedinih dijelova domaćih i međunarodnih projekata, međunarodnu mobilnost, recenziranje znanstvenih radova u međunarodnim časopisima, recenziranje međunarodnih znanstvenih projekata, sudjelovanje u međunarodnim tijelima i povjerenstvima vezanim uz znanstvenu djelatnost, mentorstvo doktoranada, priznate patente, autorske i uredničke knjige te članstva u uredništvima međunarodnih znanstvenih časopisa, a kako su za pojedina znanstvena područja pobliže propisani Pravilnikom.

Definiranje uvjeta koji se ne odnose isključivo na nastavni i stručni rad predstavlja prekoračenje zakonske ovlasti Rektorskog zbora. Navedena primjedba odnosi se na sve uvjete koje se tiču znanstvenog rada zaposlenika. Izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje kroz ispunjenje uvjeta vezanih za znanstveni rad čije definiranje je u isključivoj ovlasti Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, predstavlja posve odvojeni uvjet za izbor u znanstveno-nastavna zvanja, čija se ispunjenost provjerava u drugom, zakonom propisanom postupku. Rektorski zbor nije ovlašten ulaziti u nadležnost Nacionalnog vijeća na način da pored njega definira i svoje dodatne uvjete za izbor u znanstveno-nastavna zvanja koja se tiču znanstvenog rada zaposlenika. Dakle, smatramo da bi Rektorski zbor bio ovlašten propisivati samo kriterije za ocjenu obrazovnog, nastavnog i stručnog rada, a da ovime čini zapravo nešto na što ga ZZDVO ne ovlašćuje.

IV (NE)PODOBNOST PROPISANIH UVJETA ZA OCJENU OBRAZOVNOG, NASTAVNOG I STRUČNOG RADA

Uvjeti u Odluci su formulirani kao da Zakon Rektorskom zboru daje ovlast definiranja uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje, a ne samo ovlast definiranja uvjeta za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti. Naime, ZZDVO od Rektorskog zbora ne traži da propiše koje uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje odnosno radno mjesto je vrstom i brojem potrebno ispuniti (kako to propisuje Odluka), nego traži da propiše uvjete za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora. Navedeno znači da bi propisani uvjeti trebali biti koncipirani na način da se vodeći njima može ocijeniti nastavni i stručni rad određene osobe. Suprotno zahtjevu ZZDVO-a, na nekoliko mjesta u Odluci izrijekom je propisano da Rektorski zbor definira i vrstu i broj uvjeta za izbor u znanstveno-nastavna zvanja.

Propisani posebni uvjeti za izbor su vrlo različitog sadržaja, neke je objektivno lakše, a neke teže ispuniti, ispunjenje pojedinih se promatra kumulativno, a nekih nekumulativno. Međutim, Tablica sadržana u Odluci pod nazivom: Minimalni broj posebnih uvjeta prema kriterijima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja određuje samo koliki je broj posebnih uvjeta po različitim kriterijima potrebno ispuniti za izbor u pojedino znanstveno-nastavno zvanje. U okolnostima kada po pojedinim kriterijima možete izabrati bilo koja 2, 3 ili 4 od 10 odnosno 11 ponuđenih uvjeta različite vrijednosti i značaja za nastavni i stručni rad zaposlenika (od kojih su neki i bez izravnog značaja za takav rad, a najčešće se promatraju kumulativno, dakle dovoljno je da se jednom u karijeri ostvare), tada je jasno da predložena Odluka ni na koji način ne postavlja prepoznatljiv standard kvalitete nastavnog rada na visokim učilištima. Eklatantni primjer toga je kumulativno promatranje ispunjenosti uvjeta institucijskog doprinosa sukladno kojem će biti dovoljno da je neka osoba jednom davno bila imenovana u neki odbor, povjerenstvo ili radnu skupinu (kriterij C, uvjet 3.), možda čak i greškom ili slučajno, možda tamo ništa nije radila ili je radila štetu, ali će imati ispunjen uvjet za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. Ista ta osoba, ako je, primjerice (kako je često ustaljeno pravilo izmjene svih članova neke ustrojbene jedinice visokog učilišta na mjestu voditelja), u jednom trenutku karijere bila i voditelj katedre ili zavoda ili slične ustrojbene jedinice (možda i loš voditelj, možda je bila i smijenjena s te funkcije), zadovoljit će uvjet za redovitog profesora u trajnom zvanju (kriterij C, uvjet 2.).

Smisao komentara upućuje na potrebu propisivanja minimalnih standarada kvalitete nastavnog rada koja bi vrijedila za sve jednako, a što se Odlukom Rektorskog zbora ne postiže!

V NELOGIČNOST POJEDINIH UVJETA, DVOSTRUKO PROPISIVANJE ISTOG UVJETA, PROPISIVANJE UVJETA KOJI NISU NUŽNI

Primjeri nelogičnih uvjeta:

• Kriterij A, uvjet 1. – prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta propisuje se uvjet mentorstva ili komentorstva završnih ili diplomskih radova – dakle, od asistenata odnosno poslijedoktoranada se traži da budu mentori ili komentori studentima, pri čemu se ni na koji način ne definiraju pojmovi mentorstva i komentorstva, odnosno korelacija tih pojmova.  Suradnici sukladno ZZDVO-u samo pomažu u provođenju dijela nastavnog procesa, a nisu nastavnici da bi mogli samostalno izvoditi bilo koji oblik nastave, pa tako niti mentorstvo pri izradi studentskih radova;
• Kriterij A, uvjet 4. i uvjet 9. – prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta propisuje se uvjet objave znanstvene knjige ili uvjet recenziranja znanstvene knjige, sveučilišnog udžbenika ili sveučilišnog priručnika. Posve je nerealno da će kandidat prije stjecanja znanstveno-nastavnog zvanja docenta u tolikoj mjeri ovladati nekim područjem da bi napisao i objavio knjigu. Iznimna je rijetkost da bi osoba prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje objavila znanstvenu knjigu ili priručnik ili je u prilici recenzirati takva djela.
• Nasuprot pobrojanim uvjetima koji su jednostavno nepodobni da bi bili autentični uvjeti za ocjenu nastavnog ili stručnog rada, uvjet održavanja određenog broja norma sati za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta posve je izostavljen. Naime, činjenicu da je određena osoba kao suradnik sudjelovala u izvedbi pojedinih oblika nastave i time vrlo vjerojatno stekla nezanemarivo iskustvo u organizaciji i izvedbi nastave, u kontaktu i radu sa studentima, donositelji nove Odluke smatraju nedovoljno važnom da bi je na bilo koji način vrednovali.

Primjer dvostrukog propisivanja istog uvjeta:

• Kriterij A uvjet 2. (objava znanstvenog ili stručnog rada u koautorstvu sa studentom) i kriterij B, uvjet 9. (uvjet objavljivanja stručnog rada kao autor ili koautor)- svi mentori ovaj uvjet mogu ispuniti objavom stručnog rada sa studentom;
• Kriterij B, uvjeti 3. i 4. – oba se odnose na vođenje i sudjelovanje u realizaciji različitih vrsta projekata pa je nejasno njihovo odvojeno propisivanje;

Primjeri propisivanja uvjeta koji nisu nužni za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti;

• Kriterij C, uvjet 1. – uvjet obnašanja čelne dužnosti (dekan, prodekan, rektor, prorektor) ne samo da nije nužan uvjet, nego za većinu osoba u znanstveno-nastavnim zvanjima nije moguć i nikad to neće biti. Također, posve se pogrešno presumira da bi osobe na čelnim funkcijama radi obnašanja tih funkcija bili bolji nastavnici ili stručnjaci. Upravo suprotno, te se osobe u razdoblju dok su na funkcijama uopće ne bave stručnim ili nastavnim radom ili to čine u vrlo suženom opsegu, pa bi se prije moglo zaključiti da im takvi angažmani negativno utječu na nastavni i stručni rad;
• Svi uvjeti koji se odnose na znanstveni rad nastavnika.

VI PRIJELAZNI ROK ZA PRIMJENU NOVIH UVJETA REKTORSKOG ZBORA

Položaj zaposlenika na znanstveno-nastavnim radnim mjestima specifičan je iz niza razloga. Jedan od njih ogleda se u činjenici što se karijera svakog znanstvenika i nastavnika u bitnom temelji na nekim prijašnjim uvjetima i odabirima i ona se u pojedinim slučajevima ne može mijenjati dinamikom koja je ovisna o volji zaposlenika, a još manje dinamikom koju zahtijevaju nerealno postavljeni uvjeti. Vrlo često se ono što nastavnik radi u tekućih pet godina temelji na nečemu što je radio u prošlih pet godina, i u pet godina prije toga. Stoga u propisivanju uvjeta za izbor treba voditi brigu o okolnosti da ostvarenje pojedinih uvjeta u nekim područjima zahtjeva dulje vrijeme, a za ostvarenje nekih je u startu potrebno graditi karijeru na posve drugačiji način.

Zato, kada govorimo o kriterijima za izbor u znanstveno-nastavna zvanja, mora se voditi računa da pojam „retroaktivnosti“ poprima jedan drugačiji i širi sadržaj i da će, unatoč propisanom općem prijelaznom roku primjene novih uvjeta od 30 mjeseci, u pojedinim slučajevima oni imati doista retroaktivan učinak, osobito kada su u pitanju uvjeti koji se sada prvi put uvode u Odluku. To je uvjetovano okolnošću da u nekim područjima znanosti 30 mjeseci nije dovoljan rok da bi se u hodu mogli promijeniti ranije postavljeni prioriteti i ispuniti neki novi uvjeti, naročito ako oni traže dulje vrijeme rada na njihovom ostvarenju.

Zbog navedenog je s aspekta većine zaposlenika u sustavu pravovremeno i racionalno planiranje promjena za ubuduće i početak primjene promjena u razumnom roku, u kojem se zaposlenici imaju vremena prilagoditi novim zahtjevima i očekivanjima, jedino prihvatljiv način izmjene uvjeta za ocjenu njihova nastavna i stručnog rada. Rok primjene novih uvjeta nikako ne bi smio biti kraći od roka u kojem je sve te uvjete pojedinačno moguće i ispuniti, a optimalno rješenje je da se na svakog zaposlenika novi uvjeti primjenjuju od sljedećeg izbora u više zvanje. Metoda postavljanja uvjeta „odmah i svima“ i promatranja „koga će i kako zahvatiti“, a koja je zapravo sadržana u određivanju prijelaznog roka od 30 mjeseci za primjenu novih uvjeta, nije primjerena ni vremenu niti akademskoj zajednici kojoj su promjene namijenjene.

Potreba da se na svakog zaposlenika novi uvjeti primjenjuju od sljedećeg izbora u više zvanje vidljiva je i iz konkretnog primjera primjene članka 7. stavka 4. Odluke. Naime, sukladno tom članku dvije osobe koje žele biti izabrane u znanstveno–nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju, a zadovoljavaju u cijelosti jednak broj i vrstu uvjeta iz predložene Odluke Rektorskog zbora, mogu biti u sasvim različitom položaju, ovisno o tome je li im od posljednjeg izbora proteklo više ili manje od 30 mjeseci. Osoba kojoj je od prošlog izbora proteklo neznatno više od 30 mjeseci (na primjer 31), sukladno članku 7. Odluke treba zadovoljiti polovicu propisanih uvjeta, a osoba kojoj je od izbora proteklo neznatno manje od 30 mjeseci (na primjer 29), treba zadovoljiti sve Odlukom propisane uvjete. Prva osoba će s istim brojem i vrstom zadovoljenih uvjeta postati redoviti profesor u trajnom zvanju, a druga neće.

U Zagrebu, 21. prosinca 2017. godine

Tajništvo Sindikata znanosti

[1] http://www.unizd.hr/Portals/4/nastavni_mat/1_godina/metodologija/ZNANSTVENA_DJELA.pdf

Ključne riječi:

analize, uvjeti Rektorskog zbora, uvjeti za izbor u znanstvena zvanja